Suljo Mustafić

Poslanik Bošnjačke stranke Suljo Mustafić je ocijenio da se nada da će Predlog zakona o vanjskim poslovima, o kojem bi Skupština sjutra trebalo da se izjasni, otvoriti mogućnost depolitizacije ili bar ograničavanja političkog uticaja na oblast diplomatije i za zapošljavanje mladih, kompetentnih i obrazovanih kadrova. On u izjavi za “Dan” ukazuje da je veoma značajno da se konačno i u Ministarstvu inostranih poslova i diplomatsko-konzularnim predstavnišvima nađe veći broj pripadnika manjinskih naroda, naglašavajući da je njihov broj dosad bio nedopustivo mali i nije ni izbliza odgovarao brojnosti ove populacije.
- Znamo za čuveno opravdanje da se, posebno u MIP-u, vodi računa o kadrovskoj osposobljenosti i kompetenosti za obavljanje složenih poslova vođenja spoljne politike. Ta argumentacija nije baš najbolja, ako se ima u vidu da i pripadnici manjiskih naroda i te kako imaju i kadrovskog i profisionalnog potencijala. Posebno ako se ima u vidu da su neki visoki kadrovi diplomatije, istina već ražalovani, bili, recimo, i ljudi koji su predstavnicima bošnjačko-muslimanske dijaspore porijeklom iz Crne Gore, na pitanje zašto nema u Njujorku nijednog Bošnjaka u diplomatskom predstavništvu, odgovorili da su oni dobri za pilote, aludirajući, valjda, na priču o napadu na Njujorške solitere – kazao je Mustafić.
Izrazio je nadu da je to vrijeme iza nas “i da će se i u spoljnjoj politici odslikavati stručnost kadrova, ali i multietnička stvarnost Crne Gore”. Dodaje da je ovim zakonom utemeljen drugačiji vid saradnje sa dijasporom, njihovim udruženjima i organizacijama, izražavajući nadu da će ta briga postati stalna, kontinuirana i bez selektivnog pristupa.
- To bi, recimo, značilo da sedam ili osam hiljada iseljenih Bošnjaka, državljana Crne Gore, dobiju konzulat u Luksemburgu, jer onaj u Frankfurtu, u Njemačkoj, ni izbliza ne može servisirati njihove potrebe. To bi značilo i da neko konačno povede makar malo brige o desetinama hiljada iseljenih Bošnjaka iz Crne Gore u Turskoj, koji uporno pokušavaju da sačuvaju svoj jezik i etničke specifičnosti. To bi, recimo, značilo da u Njujorku, gradu u kome se nalazi, prema evidenciji američkih institucija, više od trideset hiljada Bošnjaka porijeklom iz Crne Gore, bude bar jedan diplomatski predstavnik koji pripada ovom narodu – objašnjava Mustafić.
Briga države o dijaspori, smatra on, podrazumijevala bi i da Kulturni centar Rumija ima neki vid konzularnih aktivnosti, za nekoliko hiljada iseljenika iz Bara i Ulcinja koji žive u Čikagu, Indijani, Mičigenu… Ta briga bi, po njegovim riječima, značila i formiranje Matice iseljenika Crne Gore, koju imaju sve države u regionu i razmišljanje o formiranju Ministrstva za dijasporu.