Srbi koji žive u Crnoj Gori traže od Vlade da budu ustavotvorni narod, a Crnogorcima koji žive u Srbiji nije dozvoljeno ni da budu nacionalna manjina. Bolje je biti Rusin, Bunjevac ili Aškajlija nego Crnogorac. Te nacionalne manjine su uspjele da se izbore za svoja prava i izaberu svoje nacionalne savjete. Crnogorcima je to onemogućeno. Inicijativa za formiranje nacionalnog savjeta je blokirana u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, a zašto je to tako pravog odgovora nema

Beograd – Crnogorska nacionalna zajednica iz Beograda tužila je Republiku Srbiju zbog odbijanja Ministarstva za ljudska i manjinska prava da donese odgovarajući pravni akt kojim bi bio pokrenut proces formiranja nacionalnog savjeta Crnogoraca što je uvod u priznavanje Crnogoraca kao manjine u Srbiji.

Inicijativa je predata još 23. juna 2009. ali se Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nije oglasilo niti je obrazložilo razloge ignorisanja inicijative Crnogorske nacionalne zajednice. Zbog toga je vršilac dužnosti predsjednika Crnogorske nacionalne zajednice iz Beograda Mihailo Terzić 15. jula ove godine predao Upravnom sudu u Beogradu tužbu protiv države Srbije.

Terzić kaže za Pobjedu da ne zna razloge zbog kojih se Crnogorskoj nacionalnoj zajednici u Srbiji ne odobrava da na zakonom propisan način izabere svoj nacionalni savet, što je jedan od preduslova da nacionalne manjine u Srbiji ostvare svoja prava. Objašnjava da je proces najprije usporen proceduralno, a onda je zaustavljen više od pola godine nakon je inicijativa predata.

- 30. decembra 2009. pripadnici crnogorske nacionalne manjine koji su podnijeli inicijativu pozvani su na sastanak u Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, to jest u stručnu službu Ministarstva, gdje im je rečeno da je sa njihovim zahtjevom sve u redu, ali da bi bilo dobro da prilože originalne potpise i adrese potpisnika. To je učinjeno, ali nešto više od mjesec dana kasnije, 9. februara 2010. stiže odgovor da Ministarstvo ne može da prihvati njihov zahtjev i da bi trebalo da sačekaju neku drugu priliku da ostvare svoja prava ili da podnesu zahtjev po novom zakonu – kaže prvi čovjek Crnogorske nacionalne zajednice iz Beograda.

Pojašnjava da je Inicijativa za formiranje nacionalnog saveta podnijeta dok je na snazi bio stari zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina. Zahtjev su predali sa 40 potpisa državljana Srbije crnogorske nacionalnosti, što je tadašnji zakon propisivao, međutim već 2. jula iste godine stigao im je odgovor iz Ministarstva u kojem ih obavještavaju da je u pripremi novi zakon i da bi „bilo dobro“ da sačekaju da on bude usvojen kako bi procedura bila nastavljena.

- Kako nam Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nije poslalo niti jedan odgovor o našoj inicijativi odlučili smo da im pošaljemo novi zahtjev što smo i učinili 11. juna. Zatražili smo da se Ministarstvo izjasni o našoj inicijativi. U tom zahtjevu smo pokušali da upozorimo države organe Srbije da neodgovaranjem krše odredbe Ustava koje pripadnicima nacionalnih manjina pored prava koja su Ustavom zajamčena svim građanima Srbije, obezbjeđuje i dodatna kolektivna prava – objašnjava Terzić za Pobjedu.

- Kako su mjeseci prolazili, a bližili su se izbori za nacionalne savjete u organizaciji države Srbije, pripadnici Crnogorske nacionalne zajednice nijesu dobijali nikakve informacije čak ni naznake šta se dešava sa njihovom inicijativom, tako da su na kraju morali da pribjegnu najradikalnijem rješenju: svoja prava su riješili da potraže na sudu – objašnjava Mihailo Terzić.

- Pošto do dan-danas nijesmo uspjeli da dobijemo bilo kakav odgovor, odlučili smo da podnesemo tužbu u Upravnom sudu u Beogradu protiv Ministarstva za ljudska i manjinska prava Srbije. Mi smo samo želeli da se naša inicijativa prihvati, a proceduru oko izbora nacionalnog savjeta bismo sproveli prema novom zakonu – kaže Terzić.

Zašto je tako pravog odgovora nema, ali Terzić smatra da intelektualna i politička elita Srbije i dalje ne prihvata postojanje crnogorske nacije.

- Eto, na primjer, imate novog srpskog patrijarha koji kaže da je „nerazumno razdvajati isti narod“, misleći na Crnogorce i Srbe. Dok se takvo mišljenje i cijela ta situacija ne raščiste i prihvati od srca da su Crnogorci nacija isto kao i Srbi, neće biti dobrih odnosa među državama, a samim tim i sa nacionalnom manjinom – zaključuje Terzić.

Predsjednik Crnogorske nacionalne zajednice Beograda pojašnjava za Pobjedu da Crnogorci u Srbiji ne traže ništa više od onog što imaju ostale nacionalne manjine, a to je da preko svojih predstavnika ili neposredno učestvuju u odlučivanju ili sami odlučuju o pojedinim pitanjima vezanim za svoju kulturu, obrazovanje, obavještavanje i službenu upotrebu jezika i pisma.

Treba nam pomoć države Crne Gore

Terzić objašnjava da je za uspjeh njihove inicijative potrebno i da matična država stane iza njih.

- Država je slabo pomagala Crnogorcima koji žive u Srbiji. Tek u posljednje vrijeme počela je da pravi određene pozitivne korake, pa tako u Ambasadi Crne Gore u Beogradu sada imate diplomatu koji je zadužen za odnose sa dijasporom. Država još više mora da se uključi, ali i mi sami, Crnogorci koji živimo u Srbiji, moramo da budemo jedinstveni – rekao je Terzić.

Crnogorci u Srbiji slobodno mogu da kažu kako nemaju ništa što ih vezuje za kulturni, društveni i naučni život države matice. Ne postoje novine na crnogorskom jeziku, niti se u Srbiji ne može kupiti jedna od novina koje se izdaju u Crnoj Gori. U Srbiji se ne može čak naći niti jedna knjiga izdavača koji su procrnogorski orjentisani. Organizovanih kulturnih dešavanja, javnih i naučnih tribina koji imaju veze sa Crnom Gorom gotovo da nema. A upravo su to najvažniji razlozi za pokretanje inicijative o osnivanju crnogorskog nacionalnog savjeta.

- Mi smo se sami donekle organizovali. Osnovali smo Crnogorsko nacionalno vijeće na čijem čelu je profesor Milenko Perović, a čiji sam ja potpredsjednik. Ne želimo da čekamo rješenje tužbe pred sudom, već ćemo se truditi da radimo što je bolje moguće u najboljem interesu crnogorske nacionalne zajednice u Srbiji – kaže Terzić.

Negativan imidž i marginalizacija

Crnogorci su prema nekim podacima treća najveća nacionalna manjina u Srbiji, a prema posljednjem popisu iz 2003. godine ima ih svega 69.049. Po popisu iz 1981. bilo ih je 147.466, što donekle pokazuje da biti Crnogorac u Srbiji nije više popularno. Pretpostavlja se da u Srbiji živi skoro 200.000 ljudi koji su porijeklom iz Crne Gore, ali većina njih se odlučuje da se izjasne kao Srbi. To je možda i zato što Crnogorci imaju jako loš imidž u Srbiji ili su gotovo marginalizovani.

- Znate da određeni važni događaji, kao što je nedavna proslava stogodišnjice od uspostavljanja Kraljevine Crne Gore, prolaze skoro potpuno nezapaženi u Srbiji ili su bačeni u zapećak. Sa pričom oko Šarića, koji je porijeklom iz Crne Gore, slika o Crnogorcima je postala još gora jer su cijela država i svi njeni građani kriminalizovani. Stigmatizacija Crnogoraca u Srbiji je zbog svega toga velika i to nije korektno – kaže za Pobjedu Mihailo Terzić.

Ni Bošnjaci još nijesu konstituisali nacionalni savjet

Nema samo crnogorska manjina problem u Srbiji. I Bošnjaci ne uspijevaju da konstituišu svoj nacionalni savjet. Od tri izborne liste niti jedna nije osvojila apsolutnu većinu. Tako je na izborima 6. juna Bošnjačka kulturna zajednica glavnog muftije Muamera Zukorlića osvojila 17 mandata, Bošnjačka lista bliska Sulejmanu Ugljaninu 13, a Bošnjački preporod blizak Rasimu Ljajiću pet mandata.

Savjet je trebalo da bude formiran 7. jula, ali Poslovnikom koji je dan ranije izdalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava za konstituisanje tog savjeta predviđena je verifikacija najmanje dvije trećine mandata, dok za ostale savjete taj uslov nije bio naglašen.

Bošnjačka kulturna zajednica najavila je bojkot i nove konstitutivne sjednice i novih izbora, a Ministarstvo je proglasilo neregularnim vijeće konstituisano 7. jula. Preporod je najavio da će prisustvovati novoj konstitutivnoj sjednici, dok je Lista tražila nove izbore.

Da bi se navodno izbjegli problemi umiješala se i država, to jest resorno ministarstvo, koje je izmijenilo poslovnik po kojem je za konstituisanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća potrebna verifikacija dvije trećine mandata.

Državna sekretarka Ministarstva za ljudska i manjinska prava Aniko Muškinja-Hajnrih rekla je tada da je samo za tu manjinsku zajednicu postojala odredba o potrebnom broju mandata i da će nakon brisanja te odredbe, za konstituisanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća važiti isti uslov kao i za ostale manjinske zajednice.

Na novoj konstitutivnoj sjednici koja bi trebalo da bude zakazana, prema navodima iz Ministarstva, u skladu sa Ustavom i Zakonom o izboru narodnih poslanika, ponovo će biti potrebna dvotrećinska većina.

Ustav Srbije u članu 101 predviđa da se Narodna skupština konstituiše potvrđivanjem mandata dvije trećine narodnih poslanika. Zakon o izboru narodnih poslanika, na čiju se supsidijarnu primjenu pozvao ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić, ne utvrđuje kvorum za konstituisanje skupštine. Obredba o dvije trećine potvrđenih mandata za konstituisanje postoji u Zakonu o Narodnoj skupštini, u kojem se navodi da je Narodna skupština konstituisana potvrđivanjem mandata dvije trećine narodnih poslanika. Taj zakon je, međutim, usvojen poslije Zakona o izboru nacionalnih savjeta nacionalnih manjina.

Zaštitnik građana Saša Janković pokrenuo je krajem avgusta postupak protiv Ministarstva za ljudska i manjinska prava radi utvrđivanja eventualnih propusta u izboru i konstituisanja nacionalnih savjeta nacionalnih manjina kojima su njihova prava mogla biti ugrožena, a pripadnici dvije grupe Bošnjaka najavljivale su miting i kontramiting ispred zgrade Vlade Srbije u Beogradu, ali od toga do sada nije bilo ništa.

Pobjeda (Nikola Jablanov)