Chicagoraja: Recite nam nesto vise o sebi Sarajevo-Chicago.

Prije svega, zelim da vam se zahvalim na tome sto ste se sjetili nas koji smo bili aktivni krajem devedesetih godina, te me pozvali da sa vama podijelim razmisljanja o aktualnim temama koje su bitne za rad nase Zajednice.

Familija je osnov svakog drustva, te ja zelim da krenemo ovaj intervju sa predstavljanjem moje uze porodice. Supruga Jasmina, inace diplomirani pravnik i bivsi sudija Osnovnog Suda u Sarajevu, kcerka Nerina magistrirala na Univerzitetu Cikago i doktorski kandidat na istom fakultetu. Trenutno je angazovana u jednoj od komisija pri UN u Rimu. Sin Admir je magistrirao na Univerzitetu George Washington u Washington DC-u, nakon uspjesnog zavrsetka studija na Stenfordu. Mene je rat zatekao na poziciji rukovodioca komercijalne sluzbe u Privrednoj banci Sarajevo. Nakon pocetka rata, ostao sam u Sarajevu da branim svoj grad i Drzavu.

Za dolazak u SAD 1996. godine odlucili smo se najvise zbog perspektive nase djece ali i zbog zelje da upoznamo svijet, lijepote ove zemlje i tu u mnogim pricama recenu zapadnu demokratiju.

Chicagoraja: BosnAm klub ideja,osnivanje i rad.Klub koji je imao reputaciju i mnogobrojne clanove,Sta se sad desava sa tim klubom?

Puni naziv je Bosansko-Americko sportsko drustvo “BosnAm” (izvedenica Bosna i Amerika) Cikago. Drustvo je osnovano 23. Aprila 1999. godine a imalo je za cilj prvenstveno rad sa djecom i omladinom uzrasta od 6–18 godina. Naime, u to vrijeme nakon moga dolaska u Cikago, sprovedenih odredjenih analiza rada tadasnjih organizacija, zelio sam da doprinesem svojoj Zajednici koliko mogu obzirom na moje ranije iskustvo steceno aktivnim radom u drustveno-politickim, kulturnim i sportskim organizacijama grada Sarajeva. Smatrao sam da je neophodno da kao drustvo u cijelini radimo mnogo vise u oblasti vaspitanja, obrazovanja, kulture, njegovanja tradicije i sporta nase djece i omladine. Da pomognemo njima ali i sebi da se lakse adaptiramo na novu sredinu i da zajednicki prihvatimo osnovne postulate zivljenja na ovim prostorima. Osnovali smo sportske skole u cetri discipline: nogomet, karate, kosarka i sah a uporedo sa tim djecije i omladinske “Dane kulture BiH” u Cikagu. Zaista je bilo milina vidjeti stotine nase djece zajedno, bilo da su na sportskom igralistu, ucionici ili na bini. Nazalost, tim tempom nismo uspjeli da radimo dugo. Razlozi su visestruki a sada bespredmetni.

Iskoristio bih priliku da ovdje napomenem da mi je neobicno drago kada vidim da danas imamo programe koji se organizuju a koji su posveceni djeci i omladini. Vrijedno je istaci, po meni, folklorno drustvo “Bosna” sa neumornim Mirzetom Dzuburom na celu, program za djecu i omladinu koje sprovodi Bosanska biblioteka i direktorica Selena Seferovic, aktivnosti BHACC sa rukovodiocem Fadilom Camparom, dramsku sekciju koju organizuje Jasminka Jukic, razne skole bosanskog jezika a jednu od njih vodi trenutno Azra Heljo, kao i aktivnosti koje se sprovode za djecu i omladinu pri dzamijama. Kod ovih nabrajanja uvijek postoji mogucnost da se neko zaboravi i preskoci ali svako onaj koji dobrovoljno radi na ovim programima zasluzuje nasu paznju. Mi, kao pripadnici BH Zajednice, trebamo imati daleko vise osjecaja za te aktivnosti, to podrzavati u organizacionom i materijalnom smislu.

Ja sam po isteku mandata prestao biti aktivan u rukovodstvu BASD “Bosnam” ali sam u Drustvu, koje trenutno obavlja aktivnosti po pitanju sporta i zabave za starije clanove.

Chicagoraja: Vratimo se 2000 godini i ideji KBSA i vasem radu ,recite nam nesto vise o tome obzirom da ove godine slavimo 10 godisnjicu KBSA.

Tih pocetnih godina 1999 i 2000, mi smo u BASD “Bosnam” zaista bili aktivni i puni entuzijazma. Povoljnju klimu koja se stvorila oko nas zelio sam da iskoristimo da pokusamo nesto konkretnije napraviti u nasoj zajednici. Pocetkom septembra 1999. godine organizovali smo nekoliko sastanaka sa prestavnicima ICC-a i “BACA” organizacija. Zelio sam da se upoznamo sa nasim programskim zadacima i da vidimo mogucnosti jedne stalne saradnje. U to vrijeme nekako se poklopilo da je Cikago trebao biti domacin narednih susreta Bosnjaka, u maju 2000 godine. Formiran je organizacioni odbor za organizaciju susreta Bosnjaka koji je poceo sa sastancima od oktobra 1999. u koji smo iz Izvrsnog odbora BASD “ Bosnam” delegirali nasa cetri clana: Mensura Sunju, Hasana Maksumica, Osmana Bihorca i mene. Na jenom od pocetnih sastanaka Ismet Berbic, urednik magazina “Zambak” a koji je bio na predhodnim susretima u Torontu, nam je rekao da su oni imali okrugli sto na odredjenu temu. Tu sam odmah reagovao sa odredjenim pitanjima jer mi se to uklapalo u planove koje sam imao sa formiranjem jedne organizacije – Kongres koji bi povezivao i objedinjavao aktivnosti Bosnjaka na podruciju Sjeverne Amerike i Kanade. Doduse, prvobitno ja sam imao zelju da formiramo jake gradske Koordinacone odbore u svim vecim gradovima a potom da to objedinimo u Kongres. Medjutim, valjalo je iskoristiti priliku tako da sam kada je god bilo mogucnosti postavljao to pitanje u zelji da plasiram ideju u vezi osnivanja Kongresa na tim principima. Moram priznati da tada, mislim u pocetku odrzavanja nasih sastanaka, nije bilo puno razumjevanja za takvo sto, tako da sam krajem januara 2000. godine zamolio naseg predstavnika dr. Mensura Sunje da iskoristi svoj autoritet i da pokusa objasniti efendiji dr. Senadu Agicu i gospodinu Ismetu Berbicu sta se zeli sa jednom takvom jakom organizacijom Bosnjaka. Pocetkom februara morao sam otici u Sarajevo, bio odsutan mjesec i pol dana a kada sam se vratio, sredinom marta te 2000.godine Kongres je postao glavna tema ali nema mene vise. Doduse, Sunje je uvidjevsi da mi nije pravo kako se to sve odvija pitao sta mislim i zelim li da se angazujem. Skrenuo sam mu paznju na to ko se sve predlaze i na koji nacin (bez ikakvih kriterija) u izvrsne organe Kongresa i pitao: “s kim ti mislis raditi? Ovo je ozbiljna stvar, svaka cast tim ljudima koji se predlazu ali vecina od njih nikada se nije susretala sa jednim ozbiljnim drustvenim radom. Ja nisam za takav rad” i odbio sam svoje angazovanje. Pitao me je ko bi mogao umjesto mene napraviti sva potrebna akta (Statut i ostala pravila ) za formiranje jedne ovakve organizacije. Zajedno smo dosli do zakljucka da bi od osoba koje su na raspolaganju najpogodniji bio Mujko Erovic, koji je poceo dolaziti na sastanke u vremenu kada sam ja otisao u Sarajevo, znaci 4-5 mjeseci nakon pocetka rada Organizacionog odbora.

Odrzana je Osnivacka Skupstina, izabran upravni odbor i ostali organi, ali nikako da pocne organizovani i ozbiljan rad. Nakon cetri-pet mjeseci tapkanja u mjestu u razgovoru sa Sunjom, koji je u medjuvremenu izabran za predsjednika, mi dodjemo do ideje da ja napravim program, koji cemo kasnije zajedno doraditi. Tako je i bilo, a danas tvrdim da smo samo 20 % od toga uradili u prvoj godini da bi se osjetili pravi pomaci. Ideja je bila da se ja angazujem kao tehnicki sekretar profesionalno. Medjutim, gospodin Besim Velic koji je bio sekretar Kongresa nije htio ni da cuje za takvo sto, te je lobirao kod vecine clanova Upravnog odbora da budu protiv. Ne zeleci da komplikujem situaciju i pravim podjele ja sam se ponovo povukao a nekoliko mjeseci poslije i dr. Sunje.

Eto, to vam je prava istina o ideji formiranja i pocetnom radu Kongresa. Medjutim, po meni manje je bitno to sta i kako je bilo (mada uvijek govorim: samo na istini moze da se razvija bolja buducnost), mnogo vaznije je sada kako prevazici nesporazume koji su prisutni u zadnjih nekoliko godina. Sada treba da smo razumni i mudri, te da sa odgovornoscu i pamecu donosimo mjere kako prevazici nesporazume i razlike.U vezi toga imam odredjene ideje koje cu ponuditi za razmatranje na 10. Kongresu u St. Louisu.

Chicagoraja: Ideja o osnivanju profesionalnih organizacija u nasoj zajednici nije nova recite nam nesto o vasim inicijativama i planovima.

Ovdje ne znam tacno na sta mislite ali ako je to na profesionalca u jednoj nasoj organizaciji koja bi objedinjavala rad svih postojecih organizacija da. Da li ce to biti Kongres ili neko drugo tijelo to treba definisati takodjer na predstojecem sastanku. Jedan od bitnih segmenata u radu, po meni, je da imamo stvarno clanstvo. Legitimnu bazu za svako predstavljanje i odlucivanje. Na tome se mora daleko ozbiljnije raditi. To mora biti djelo razgovora, usaglasavanja, razumjevanja i postovanja. Sada nam je itekako potrebno jedistvo u akciji. Imajmo osjecaja za nase organizacije i ponudimo im prave stvari. Ovo sam imao u vidu i prije deset godina a da bi dosli do pravih stvari (jedna od njih je kupovina ili izgradnja BH Kulturnih Centara u svim vecim gradovima S.Amerike i u Torontu) mi moramo biti zajedno. Podjeljeni sigurno nista necemo postici. A sve ove aktivnosti moraju se raditi krajnje profesionalno i vjerujte ako se tu zele dobri rezultati tu ima velikog posla. Taj rad nije nimalo jednostavan posao kako se u prvi mah cini. Dobro znam o cemu govorim i to je razlog zasto zagovaram profesionalizam u ovoj oblasti.

Chicagoraja: Vjera je intergralni dio nase kulture ,nase nacije recite nam nesto vise o tom odnosu javnog i duhovnog u nasoj zajednici i kako vi vidite tu nasu buducnost?

Ovo pitanje je prisutno vec nekoliko godina, i u BiH a svakako i ovdje. Vidite, moje razmisljanja, idu od toga da vi ne mozete osporiti vjerskim poglavarima u BiH da oni vode brigu o svim bitnim pitanjima za populaciju. Samo sto bih ja volio da oni (a isto tako i vodeci politicari) to rade sa pozicije dobra za bolji zivot bez obzira o kom se narodu radi, mome ili njegovom. Isto tako, vjerujem da ce doci dani da obicni ljudi civilizirano demonstriraju protiv odluka i nacina rada “njegove” Vlade. Da nam nece trebati da neko ko je preusmjerio novac za obnovu i razvoj ne moze podnijeti ostavku, jer tako hoce predsjednik stranke ili upravni odbor. Gdje je tu pravna drzava? Kada to rijesimo a nazalost i jos dosta toga slicno ovome, mi mozemo ocekivati da se vjerske vodje nece mjesati u politiku. Kada govorimo o uticaju vjerskih lidera i radu medjureligijskog odbora u BiH volio bih da oni imaju vise uticaja i rada neposredno sa stanovnicima BiH. U svakom pogledu a prvenstveno na izgradnji mladih licnosti sa pozicije svega onoga sto se dogadjalo u zadnjih dvadesetak godina. Bojim se da nove generacije koje uce po “dirigovanom” sistemu vrijednosti u buducnosti budu veliki problem. Mi i sada imamo velikih problema, puno je kriminala, stalno se desavaju ubistva i pljacke tako da je to moment gdje jedno zdravo drustvo treba pod hitno djelovati a vjerski radnici bi tu trebali imati pravog posla. S druge strane, bar mi ovdje treba da saradjujemo, obostrana pomoc nam je vise nego potrebna. Sa jasnim stavom da se odnosi i djelovanje trebaju bazirati na profesionalizmu, pravno regulisati i jasno definisati tko i zasto je odgovoran. Gdje bi se odvojilo djelovanje vjerskih organizacija od drustvenih, postujuci znacaj i jednih i drugih u njihovom radu ali i u aktivnostima od zajednickog interesa. Jedno je sigurno, trebaju nam razgovori, razumjevanje, postovanje , strpljenje i rezultati moraju doci. Sigurno je da treba imati obezbjedjeno prisustvo predstvanika vjere u svim strukturama, kao i prilikom odrzavanja znacajnih skupova. Njihovi predstavnici treba da iznose prijedloge sasvim ravnopravno kao i svi ostali predstavnici. Sve drugacije bi kod njih s pravom moglo da se tretira kao: oni nas pozivaju kao ikebane i onda kada im trebamo sakupiti novac. Samo otvorenim i iskrenim dijalogom mozemo steci povjerenje jednih u druge. A na istom smo zadatku – radimo za bolje sutra naseg covjeka, zar ne? Na kraju, mislim da je efendija Agic osoba koja ima razumjevanja, govorim o vremenima kada sam ja saradjivao sa njim a vjerujem da je takav i danas. Efendiju Karica nazalost slabije poznajem. On je mladji i dosao je na funkciju poslije. Ne vidim razloga zasto bi i on bio drugaciji.

Chicagoraja: Nezvanican je podatak da se aktivnosti Bosnjaka u Chicagu sveo na odredjen broj ljudi nekih 100 sta Vam to govori.Da li je to nezaintersiranost ili je u pitanju pogresan pristup veoma kompleksnoj problematici dijaspore.

Prije svega, zelim da istaknem da ja izuzetno postujem svakoga koji svojim dobrovoljnim radom doprinosi razvoju drustva, zajednice a time i svakog pojedinca licno. Mislim da vrlo dobro znam sta to sve znaci, koliko vremena oduzima i kroz koja sva iskusenja covjek prolazi. Koliko puta sam u ovih cetrdesetak godina ( sa odredjenim prekidima) volonterskog rada znao reci sebi, ma sta mi to sve treba ali opet nesto je u covjeku jace, kao da je uslo u krv, sto se kaze, te idem u nove akcije i aktivnosti. Svakako, sve to bez podrske supruge i djece ne bih bio u stanju uraditi i njima dugujem veliku zahvalnost na razumjevanju.

Sada da se vratim na brojku sto aktivista u BH Zajednici Cikaga. Kako i na koji nacin privuci veci broj osoba na dobrovoljni rad, to je kompleksan zadatak na kome treba vrlo ozbiljno raditi. Moram vam reci da je situacija jos uvijek dobra, kako sam ja predvidjao 2003. Godine. Naime, tada sam uputio prijedlog clanovima IO “BACA” organizacije za njihovu reorganizaciju sa ciljem da zajednicki (stara i nova dijaspora) djelujemo na savremenim principima sa sirokom lepezom djelovanja, ukljucivanjem sto veceg broja aktivista (pogotovo mladjih generacija), sve u zajednickom interesu u postizanju boljih rezultata rada. Oni to nisu prihvatili, te sam ocekivao odredjene trendove pada. Srecom pogrijesio sam, vidim da danas postoji veliki broj udruzenja gradjana i drugih organizacija koje djeluju u Cikagu. Medjutim, stalno trebamo imati u vidu cinjenicu da rad po ovom pitanju mora biti studiozniji sa sirokim spektrom djelovanja. Moramo biti svjesni cinjenice da se nase druge, trece generacije asimiliraju u americko drustvo i da kod njih postepeno(neprimjetno) postoji manji interes za BiH. Tako, da sve organizacije, udruzenja, klubovi koji djeluju u zajednici moraju naci mjesta u svojim programima kako i na koji nacin aktivirati veci broj osoba, pogotovo mladih.

Chicagoraja: Kako Vi gledate odnos dijaspore i I BIH i obrnuto i sta je po Vama dobra formula uspjeha tog “braka” na daljinu.

Formulu je jednostavno uspostaviti: Ministarstvo za dijasporu u vladi BiH, ali je to tesko sprovesti u djelo. Znate i sami da taj prijedlog nije mogao proci zbog opstrukcije predstavnika iz entiteta Republike Srpske BiH. Bez obzira na tu cinjenicu mislim da nasa BiH dijaspora na svjetskom nivou ne treba odustajati od toga i da treba biti uporna u svim tim nastojanjima. Gradjani koji trenutno zive u entitetu RS BiH treba da shvate da bi jedan konstruktivan rad i doprinos tog ministrastva pomogao i njima. Siguran sam da svi potencijali, da ih ne nabrajam sada, koje dijaspora moze da pruzi BiH itekako mogu pomoci da se kompletna slika u BiH promjeni. Nesumnjivo da bi to pomoglo poboljsanju standarda zivljenja svih u BiH, a zar to nije interes svakog pojedinca, bilo gdje da on zivi. U medjuvremenu, dijaspora treba da insistira na formiranju ministarstva u entitetu Federacije BiH. Sa istim ciljevima i sa jos, rekao bih, vecim intezitetom u radu, postavljanju i ostvarenju progresivnih ciljeva u sveukupnom razvoju sa aspekta ekonomije, strucnog usavrsavanja, razvojnih programa i slicno. Kongresi Bosnjaka trebaju biti uporni u radu na tome i zajedno sa ostalim svjetskim organizacijama dijaspore doci do tog zeljenog rezultata.

Chicagoraja: Izbori i dijspora ,sta Vi mislite o tome?

Jos jedan veliki ispit za nas sviju. Zasto? Evropa ili bolje receno citava svijetska zajednica odnosi se spram nas na temelju desavanja koja omogucuju nasim dosada izabranim politicarima da rade sta hoce. Imam utisak, da oni idu s tim rezonom ako vi birate te ljude i dozvoljavate im da vam rade to sto vas vodi u takvo stanje, sta ocekujete od nas. Zato imamo problem sa vizama, a sutra ce biti sa ulaskom u EU i NATO savez. Zbog svih tih razloga vrijeme je da svi shvatimo da MORAMO izaci na glasanje i svojim glasom doprinijeti da dodje do promjena koje su neophodne nasem drustvu. Krajnje je vrijeme da se izvrsi smjena generacija politicara. Nama trebaju mladji i pametniji ljudi, neoptereceni, koji nece gledati sansu da se na lak i brz nacin obogate. Politicari kojima ce biti briga narod i drzava, koji ce omoguciti da se u BiH na svim prostorima zivi bolje i sretnije.

Sta mi mozemo ovdje uraditi, da sve ovo ne bi ostalo na rijecima. Mislim da mi treba da napravimo Izborne stabove koji ce pokriti sve vece centre u S. Americi i Kanadi. Jos nije kasno ali trebamo imati na umu da je Septembar tu, pred vratima i sami znate vrijeme leti. Napraviti konkretan i razradjen program aktivnosti u cilju sto veceg odziva ljudi na glasanje, da nam se ne ponovi situacija sa predhodnih izbora kada je odziv bio katostrofalno slab.

Chicagoraja: Kultura i kulturni zivot Bosanaca i Hercegovaca ,kako Vi vidite taj zivot i imate li nekih prijedloga .

Ovdje cu se ponovo vratiti na doba kada smo mi radili u BASD”Bosnam”. U nasem prvom Okvirnom program rada za prvi mandatni period bila je planirana aktivnost da zajedno sa ostalim organizacijama koje su zainteresovane, naravno, idemo na izgradnju (kupovinu) prostora za BiH Kulturni Centar. I danas mi je to velika zelja, mislim da je moguce doci do realizacije tog projekta. Normalno, mnogo lakse ce to biti ako smo jedinstveni, radimo po jasno utvrdjenim planovima i kriterijima ko moze biti clan jedne Fondacije koja bi se organizovala za tu priliku. Tu se moraju birati vrijedni i sposobni ljudi, osobe od povjerenja i ugleda iz svih struktura Zajednice. Otvoriti javnu raspravu, konkurse i sve sto ide ka tome da se napravi prava strategija za realizaciju tako vaznog posla.

Sa izgradnjom ovoga Centra mi bi bili u mogucnosti realizovati daleko vise i organizaciono sadrzajnije programe nego sto to danas imamo. Opet, poentiracu mlade. Oni bi trebali dobiti najvise i ako nista – ucinimo to radi njih.

Chicagoraja: I dalje smo bez Doma Kulture a objekti koje smo napravili su poluprazni a ipak nasa omladina je i dalje na cesti a da ne kazem udruzenja gradjana se sastaju po restoranima umjesto da imamo prostor koji bi koristili svi.Evo jedan podatak svaki mjesec se odrzavaju neka zabave ili humanitarne akcije i dalje placamo za prostore umjesto da te iste pare udruzimo i napravimo nesto.

U vasem pitanju stoje tacne konstatacije i uz ovo sto sam rekao u predhodnom odgovoru – to je to.

Chicagoraja:Ideja o osnivanju Muzeja je nesto na cemu bi se trebalo raditi ali i tu smo daleko,jedina svijetla tacka je za sada Bosanka Biblioteka koja okuplja ljude ,promovira knjige i na neki nacin popunjava tu prazninu u nasem socijalnom zivotu, ali ni to nije dovoljna po nasoj ocjeni.Sta vi mislite o tome?

Vidite iz mojih dosadasnjih odgovora moglo se zakljuciti da ja potenciram da nasa generacija ima obavezu da ostavi nesto iza sebe nasim nasljednicima. Vjerujte, u svom dosadasnjem radu uvijek sam polazio od te cinjenice i nastojao da iza moga rada budu konkretni rezultati.

Haj’mo (od kada nisam upotrijebio ovu rijec ali mi se cini da pristaje uz ono sto vam zelim reci) sada da se vratimo na vase pitanje, te da malo mastamo sa zeljom da tako i bude. “ Sutra, u nedelju idemo vi i ja na pice u nas novi BH Kulturni Centar. Ulazimo, u predvorju izlozene slike i skuplture sa nasim motivima. Desno je restoran a lijevo poveci uredjeni prostor za organizaciju djecijih i omladinskih programa, sa mogucnoscu preuredjenja namjene, recimo kao kamerni teatar. U restoran cemo kasnije, hajde da se prvo popnemo na prvi sprat. Na lijevoj strani ulaz za Muzej BiH sa odredjenim istorijskim i kulturnim vrijednim eksponatima a desno vrata za ulaz u Muzej BH holakausta (Srebrenice i ostalih nasih gradova), u sredini je Bosanska biblioteka. Penjemo se polako na drugi kat a tamo sa jedne i druge strane prostorije nasih organizacija koje su ucestvovale u izgradnji Centra”.

Vratimo se u stvarnost. Da li je ovo stvar za koju se vrijedi angazovati? Svi skupa – jedinstveni! Odgovor lezi iskljucivo na nama!

Ja vjerujem da ce gospodje Selena Seferovic (Bosanska biblioteka) i Sanja Drnovsek ( Bosanski Institut za genocid) sutra kada to bude potrebno dati puni doprinos u realizaciji jedne ovakve ideje. One, uostalom, sve ovo vrijeme aktivno djeluju i svojim radom doprinose kvaliteti predstavljanja nase zajednice siroj javnosti.

Chicagoraja: Bosnjastvo i nacinalni program Bosanaca i Hercegovaca sta vi milsite o tome?

Nacionalni program bi trebao biti – jacanje drzave BiH. Uz sve atribute koje jedna moderna drzava treba da ima: uz razvoj demokratskih odnosa, da to bude drzava prava, vjerskih sloboda, otvorenog javnog informisanja, prosperitetnog ekonomskog trzista gdje ce ljudi htjeti ulagati svoja finansijska sredstava, itd.

U vezi sa nazivom Bosnjaci nedavno sam procitao dvije interesantne stvari. Jedna je polemika koju je imao professor Midhat Ridjanovic a druga je misljenje gospodina Nebojse Sobica-Sobe. Rekoh, po meni, veoma interesantna zapazanja i ko zeli moze otici na web. stranice dovla.net ili vilsonova.ba, te se upoznati sa tim.

Moje je misljenje da bi bilo veoma znacajno da se napravi jedno istrazivanje u BiH koliko je naroda za to da se izjasnjava kao Bosanac, bilo da se radi o bosanskim pravoslavcima, bosanskim katolicima, bosanskim muslimanima, bosanskim jevrejima ili ostalim. Zelim da budem realan i da kazem da za takvo nesto sada postoje veoma male sanse ali kako bi bilo lijepo, opet po meni, da se svi izjasnjavamo kao Bosanci, uz puno postovanje vjerske pripadnosti sto je individualna stvar svakog pojedinca. Najbolji primjer za takvo sto je zemlja u kojoj trenutno zivimo, svi su Amerikanci, bez obzira na mnostvo religija koje egzistira u SAD.

Ovu su moja razmisljanja, zelje rekao bih ali ovo su stvari uz Ustav BiH, ulazak u EU i NATO savez o kojima bi trebalo da Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike i Kanade ima pripremljene svoje prijedloge. Za ovakve stvari mi trebamo da imamo svoje timove strucnjaka, angazovati ljude od nauke, da osobe koje su sposobne i imaju strucno znanje na kompetentan nacin odradju sve to. Ja vjerujem da ce te se sloziti sa mnom i da mi u dijaspori imamo kvalitetne ljude za takvo sto, prije svega sto mislim da su to stvari koje na neki nacin odredjuju u kome ce pravcu krenuti drzava BiH. S toga, mi moramo biti aktivni sudionici u svemu tome.

Pod pretpostavkom das mo smo sve to efikasno uradili dolazi nam na red veoma vazan segment a to je uspjesno lobiranje. Savjetodavno Vijece iz Washingtona to na veoma kvalitetan nacin odradjuje i ja vjerujem da predstavnici Kongresa koordiniraju aktivnosti sa njima, te da ce i u buducnosti ta uspjesna saradnja doci do izrazaja.

Chicagoraja: Vi ste jedan od osnivaca KBSA evo 10 godina je proslo mozete ili nam dati ocjenu rada i vasa vidjena sta i kako oko KBSA.

Kada to spominjete koristim priliku da se zahvalim svim clanovima Izvrsnog odbora BASD “Bosnam” sa kojima sam imao zadovoljstvo da radim u tom periodu. Za vrijeme ta dva mandata aktivirali smo prilican broj osoba, trebalo bi nam dosta prostora da sve sada nabrojimo ali u svakom slucaju bili smo jedan dobar tim i steta sto taj potencijal nije iskoristen za vece rezultate.

Rad Kongresa – Moram priznati da nakon svih pocetnih desavanja nisam detaljno pratio rad, vise onako sa strane. Sigurno da je tu uradjeno mnogo dobrih stvari a ja bih izdvojio lobiranje koje se radi prilikom interesantnih desavanja i reagovanja svjetske zajednice u odnosu na BiH. A onda, dvije organizacije obiljezavanja Dana Drzavnosti u Cikagu, 2007 i 2008. godine, to su bile organizacije zaista na visokom nivou. Trebale bi biti primjer kako se u buducnosti te stvari mogu odradjivati.

Sigurno da ja imam svoja vidjenja kako i sta dalje u buducnosti u vezi sa radom Kongresa ali bih ja to ostavio za raspravu koja ce se voditi tamo. U ovisnosti od desesavanja i diskusija na samom Kongresu imacu priliku da iznesem svoja razmisljanja ali na osnovu ovog intervjua vi ste mogli procjeniti koje su to, po meni, glavne smjernice za buduci rad. Druga je stvar, sto treba to sada analiticki pripremiti, te vidjeti koji su to prioriteti za obavljanje konkretnih aktivnosti. To sve na naki nacin diktiraju dogadjanja koja treba da se u BiH desavaju pocetkom jeseni.

Chicagoraja: Mi Bosnjaci volimo broj dva pa imamo duple organizacije,duple susrete,duple vecere sta vi milsite o tome.

Zavisi sta – da se nasalim na kraju. Ja to ovako posmatram – kada su se krajem devedeseti poceli da osnivaju nasi fudbalski klubovi, organizacije, udruzenja i slicno, ja sam pomagao u tome. Nogometni klub “Prijedor” me proglasio za kuma tog kluba. Drugi su govorili nije dobro da imamo toliko klubova, bolje da imamo jedan dobar klub nego vise prosjecnih. Ja sam odgovorio: “Sta dobivate time, da nas tim mozda bude prvi i sta? Koliko moze biti aktivno djece (omladine) u jednom klubu? Do dvadesetpet – tridest najvise a ako imamo 10 klubova to je 300 mladih osoba koje imaju odredjeni interes, koje pokusavamo animirati, odvojiti od ulice i raznih poroka”. Ista stvar je samo u drugacijem kontekstu oko organizacije raznih udruzenja, obicno organizovanih po gradovima odakle su dosli nasi ljudi.

Medjutim, sa Kongersima Bosnjaka je drugacija stvar. Tu nam treba jedinstvo i kooperativnost u aktivnostima a ne da radimo jedni protiv drugih. Zelio bih da do tih podjela nije doslo ali sada kada je to tako, treba uraditi sve da za jedan sto i veceru dovedemo glavne aktere. Ako uspijemo da predjelo pojedemo skupa, nadam se da imamo formulu kako dalje zajedno naprijed i u bolje sutra za sve.

A, sad zaista na kraju, zelim jos jednom da vam se zahvalim za gostovanje na vasoj web.stranici i da vam pozelim puno uspjeha u radu.

www.chicagoraja.net