Objavljivanje pisma mons. Carla Marije Vigana papi Benediktu XVI – do listopada 2011. tajnika Vatikanskoga Grada, a otada nuncija u Washingtonu – u kojima poglavara Katoličke crkve upozorava na korupciju unutar vatikanskih zidova, aktualizira temu krize Vatikana koja je trostruka: moralna, strukturalna i doktrinarna i koja nepobitno govori da Joseph Ratzinger nije sposoban donijeti rješenja. Dapače, i on sam je izvor krize

Vatikan i Katolička crkva već duže prolaze duboku i višeslojnu krizu. U prvom redu treba govoriti, jer pišemo za vanjskopolitičku rubriku ovoga portala, o lošoj geopolitičkoj viziji: Vatikan je izgubio znatnu težinu u međunarodnim odnosima. Tu je i kriza odnosa s drugim crkvama zbog loše ili nedovoljne ekumenske aktivnosti. Naime, postoji paraliza u svim smjerovima: s protestantima, jer papa ode u Njemačku, pohvali Lutera i sve ostane na tome, nema dakle nikakvih poteza nakon toga hrabra govora, s anglikancima je sve na mrtvoj točki, a tako je i s pravoslavcima.

Kriza je strukturalna jer je kurija debelo potresena skandalima, financijskima i moralnima. Važan je i podatak o neprestanom padu zvanja: mnoge župe nemaju župnika, a i kod žena stvar nije bolja jer, primjerice, između 2004. i 2009. Crkva je izgubila 40.000 redovnica, što znači da papa, kao vrhovni zapovjednik, da se metaforički izrazimo, ostaje bez pješadije.

Kada se uspoređuje kurija u doba Ivana Pavla II. i sadašnjega pape treba kazati da je ona bila sastavljena od važnih i istaknutih osoba. To su bili kardinali i prelati koji su neprestano bili u dijalogu s javnim mnijenjem, bez obzira je li su bili na desnici, centru ili ljevici. Govorio je López Trujillo, govorio je Kasper, govorio je Etchegaray, govorio je Martini, govorio je Touran itd. Danas svi šute jer samo papa govori, a odnosi s novinarima su više nego zatvoreni.

Otprilike kao što su zatvoreni odnosi s medijima zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji nije sposoban izdržati nijedan otvoreni susret s bilo kojim od svjetovnih novinara u strahu od pitanja koja ne bi bila po njegovoj volji. Kao što i papa voli monolog, tako to vole oni rijetki koji se javljaju. Uvijek se glasaju ex cathedra, vrlo rijetko. Tako se događalo za vrijeme Ivana Pavla II. ili kardinala Franje Kuharića, koji su željeli razmijeniti mišljenja s drugima.

Treba dakle govoriti o kuriji u rovovima, o Crkvi u obranaškom stavu (o čemu smo debelo mogli slušati na upravo završenom Teološko-pastoralnom tjednu na zagrebačkoj Šalati). Dakle, prevladava stav da je svijet loš i da su svi agresivni i neprijatelji usmjereni protiv Crkve i vjere, što nije točno.

Marco Politi, jedan od najuglednijih vatikanista (nedavno je objavio razornu analizu ‘Joseph Ratzinger, kriza jednog pontifikata’, knjigu zbog koje papa ne može spavati), smatra da je problem nepostojanja diskusije i dijaloga u Ratzingerovom pontifikatu posljedica uvjerenja sadašnjega pape da sve o svemu zna, da mu nisu potrebni savjetnici i zato što nedostaju konzultacije s kardinalima i teolozima. To će bitno utjecati na budućnost Crkve jer sada prevladava konfuzija, nered i zato što sistem ne gura naprijed sposobne, nego mediokritete, karijeriste, sive činovnike i poltrone.

Kada se bira papu ne bira se toliko ime, već profil i program. Ali Ratzinger je stigao bez programa, program nema ni danas, stoga nije jasno koje će biti alternative eventualnih kandidata da ga naslijede. Ratzinger, kažu neki, žarko je želio biti papa, neki kažu suprotno, da je po profilu naučnik, studiozan čovjek, hermetičan, mislilac, a ne propovjednik i da je odgovorio pozivu jer ima smisao za odgovornost guran od jakog španjolskog lobija, od kardinala iz Latinske Amerike i SAD-a, jer je on sam kazao da je izbor za njega bio kao smaknuće na giljotini. To ne znači da se nije osjećao kao kandidat, nego da je to za njega bila velika patnja.

(t-portal)

Svi su pape imali jasnu viziju međunarodnih odnosa, ali ovaj pontifikat ostavlja sliku fragmentiranog djelovanja. Jednog dana Ratzinger kaže da je važan dijalog s muslimanima, a drugi dan ih vrijeđa u Regensburgu, zatim hrli u Plavu džamiju u Carigradu ‘da se pomoli’, a onda u Asizu saziva vjerske predstavnike, ali ne na način Ivana Pavla II, već na način kojim naglašava da ne možemo moliti zajedno! Slično je s putovanjima. Naprimjer, ono u Svetu Zemlju je bilo jako dobro osmišljeno, ali zatim papa ostaje bez teksta tijekom rata i arapskog proljeća i tako slično. Zapravo, izvan Italije, u svjetskim medijima, malo se govori o Ratzingeru, možda će to opet biti u ožujku, kada obiđe braću Castro na Kubi, ali i to će se brzo staviti ad acta.

Posebno dramatično jest što se Ratzinger kreće unutar jako suženog kruga suradnika pa nije bio u stanju ili nije želio shvatiti što mu govori mons. Carlo Maria Viganò. Hajdemo se tu malo zadržati. Kolega Silvije Tomašević U Večernjem listu piše kako se govorilo da ga se želi maknuti s položaja tajnika vatikanskog namjesništva jer ima težak karakter i u polemici je s mnogima. Viganò je htio postati guvernerom Vatikanskog Grada nakon što je kardinal Giovanni Lajolo s tog položaja trebao otići u mirovinu zbog navršenih 75 godina (umirovljen je 1. listopada 2011), ali je na koncu poslan u Washington. Pobijedile su struje koje su ga htjele udaljiti iz Vatikana, a sada je televizija La7 (u emisiji ‘Intoccabili’ koja je emitirana u srijedu uvečer) objavila pretpostavku da je maknut zbog toga što je otkrio korupciju unutar vatikanskih zidina.

Viganò, koji je u godinu dana vatikanske račune iz minus osam milijuna eura doveo u plus 34 milijuna eura, poslan je u Washington jer je u procesu ‘ozdravljivanja’ financija otkrio da je ‘sustav korupcije dosta rasprostranjen u Vatikanu’. Time je zasmetao jačima od sebe i poslan je 7000 km daleko od Vatikana. Na televiziji je pokazano pismo koje je Viganò uputio papi Benediktu XVI. 27. ožujka 2011. i u kojem kaže da bi njegovo ‘premještanje izazvalo gubitak i potištenost onih koji su vjerovali da je moguće ozdraviti mnoge situacije korupcije i kršenja dužnosti koja su već dugo ukorijenjena u upravljanjima raznih uprava namjesništva’. Samo šest mjeseci nakon te njegove prijave o postojanju korupcije u Vatikanu, mons. Viganò poslan je u Washington. Istina, biti nuncijem u SAD-u možda je prestižnije od položaja tajnika u vatikanskoj upravi, ali se sumnja da su druge struje navele papu da otkrivatelja korupcijskih afera pošalje daleko od Rima.

Elem, Benedikt XVI. pokazuje da ne zna upravljati kurijom, da nema kod sebe u uredu fluktuaciju koju je imao prethodnik (ne vidi nuncije niti biskupe, nema pravi sliku stanja Crkve na terenu jer susreće samo delegacije), pa se bavi teoretskim pitanjima, manje-više. I tu treba kazati da papa misli kako je u modernome svijetu jako važna osnovna kršćanska poruka te da on sam svjedoči stanovitu jednostavnost kršćanskog života. Papa je, kaže se, jednostavan, topao i duhovit ali što ostaje? Ostaje ili prevladava slika bijele, europske, eventualno talijanske ili europske crkve u kojoj nema baš previše mjesta za znakove globalizacije.

Benedikt ima skoro 85 godina i otvoreno je govorio o potrebi, pa skoro o obavezi da papa podnese ostavku ako to traže zdravstveni motivi (što se tražilo od Ivana Pavla II). On je to kazao njemačkom novinaru Peteru Seewaldu pa bi bilo dobro to ne zaboraviti jer ne treba isključiti tako racionalnu i potrebnu gestu. Da, potrebnu, jer papa više ne zna kako Crkvu izvući iz krize. A da ne govorimo o doktrinarnim pitanjima koja su načeta Drugim vatikanskim koncilom, prije pedeset godina, što alarmantno poziva na raspravu.

(t-portal)

- Postoje diskusije unutar evrogrupe, koje proizlaze iz Njemačke, o tome kako konstruktivno sanirati zemlju koja je uporno na krivom putu, pitanje je možemo li to jednostavno ignorirati ili reći dosta je bilo – izjavio je u petak u ekskluzivnoj maniri neimenovani izvor za Reuters.

S izvora dodaju da bi evropske institucije koje već funkcioniraju u Grčkoj trebala imati ‘određenu količinu moći odlučivanja’ kada je riječ o nacionalnim fiskalnim smjernicama.

- Smjernice bi se mogle uvesti puno oštrije  kroz spoljnu ekspertizu – citira Reuters.

Evropski veto nacionalnog budžeta

Financial Times u subotu javlja da je u posjedu kopije prijedloga koji otkriva da Njemačka želi novog ‘povjerenika za budžet’ evrozone koji će imati ovlašćenja veta na odluke Grčke vlade ukoliko ove nisu u skladu s ciljevima i zahtjevima međunarodnih povjerenika.

- S obzirom na razočaravajuću usklađenost do sada, Grčka na određeno razdoblje mora prihvatiti prijenos budžetske suverenosti na institucije EU – piše u dokumentu.

Prema planu, Atini će nakon servisiranja dugova biti vraćeno pravo na normalnu (suverenu) državnu potrošnju, prenose agencije.

Internetske stranice izraelske državne aviokompanije El Al i berze Tel Aviv Stock Exchange (TASE) prestale su s radom u ponedjeljak nakon hakerskog napada.

Stranice su prestale s radom nekoliko sati nakon što je saudijski haker “0xOmar” najavio da će izvesti napade na oba sajta, izvijestili su izraelski mediji.

Ovo je posljednji incident u seriji elektronskih napada na izraelske internetske stranice u posljednje dvije sedmice.

Hakeri koji tvrde da potiču iz Saudijske Arabije ili Gaze ranije su objavili detalje desetina hiljada vlasnika izraelskih kreditnih kartica, te skrnavili brojne državne internetske stranice.

Hamas pohvalio hakere

Sami Abu Zuhri, portparol Hamasa, pozdravio je napade, te dodao da su oni “znak kreativnosti mladih Arapa koji izmišljaju nove načine islamskog otpora protiv izraelske okupacije”.

“Hamas hvali arapske hakere i poziva mlade Arape, suočene s izraelskim zločinima, da odigraju svoju ulogu na internetu”, kazao je on, a prenosi Reuters.

Glasnogovornica berze u Tel Avivu Idit Yaron kazala je za AFP da je na meti napada bila samo internetska stranica, ali da napad nije utjecao na trgovanje dionicama.

Stranica aviokompanije nedugo nakon napada ponovo je profunkcionirala, dok popravak stranice berze traje duže.

Danny Dolev, profesor kompjuterskih nauka na Hebrejskom univerzitetu, kazao je za AFP da ova vrsta napada ne utječe na interne informacijske sisteme napadnutih organizacija.

Kazao je da će, ako se ovakvi napadi nastave, kompanije te vrste prijetnji ozbiljnije shvatati i preduzeti potrebne mjere predostrožnosti.

Ron Porat, ekspert za elektronsku sigurnost, kazao je da su izraelski vojne i vladine internet stranice zaštićene visokim nivoom sigurnosti, dok je lakše napasti sajtove korporacija i građana.

“El Al I berza su neka od tijela koja su dobro zaštićena”, kazao je on za AFP, ali i dodao da sada postoji rizik čak i za najzaštićenije online sisteme.

“Ne postoji organizacija u Izraelu ili u svijetu koju se ne može hakirati – to je stvar truda”, kazao je on.

Serija napada

U međuveremnu, hakeri su također zaustavili rad nekoliko vladinih sajtova u Azerbejdžanu, državi sa većinskim muslimanskim stanovništvom koja je saveznik Izraela.

Na stranicama ustavnog suda, ministarstva komunikacija i vladajuće stranke ostavljene su prijetnje i anti-izraelske poruke.

0xOmar je 3. januara na internetu objavio lične podatke 20.000 vlasnika izraelskih kreditnih kartica, nakon čega je izraelski haker objavio podatke 200 saudijskih vlasnika kartica.

Prošle sedmice, aktivisti iz Gaze hakirali su sajt izralskog zamjenika ministra vanjskih poslova Dannyja Ayalona, a u petak I stranicu izraelske vatrogasne službe, na kojoj su ostavili poruku “smrt Izraelu”.

Izvor: http://balkans.aljazeera.net

Iran će na Izrael ispaliti 150.000 raketa ukoliko Islamska Republika bude napadnuta, zaprijetio je iranski ministar odbrane general Ahmed Vahidi. On je dodao da, u slučaju napada na njegovu zemlju, jevrejska država ima minimalne šanse da preživi kontranapad.

- Naš neprijatelj mora da odgovori na nekoliko pitanja: Na koliko dug rat su spremni i koliko ratnih brodova su spremni da izgube? Zašto cionistički režim prijeti Iranu? Za koliko naših raketa su spremni? Za 10.000, 20.000, 50.000, 100.000 ili150.000? – pitao je iranski ministar odbrane.

On je naveo da SAD i njihovi saveznici treba da shvate da je Iran nevjerovatno moćan i da će u slučaju rata Islamska Republika naučiti Amerikance šta je zaista rat i kako vojnici treba da izgledaju.

- Iranski vojnici neće oklijevati da brane suverenitet svoje zemlje. Ukoliko Izrael bude ostvario svoje prijetnje, snage našeg Basidža godinama će se svetiti cijeloj naciji – naveo je Vahidi.

Amerika i Izrael Teheranu konstantno prijete vojnom akcijom, na osnovu navodnih izvještaja da Iran svoj nuklearni program razvija u vojne, a ne u civilne svrhe. Iran takve optužbe negira i naglašava da je potpisnik Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja i član Međunarodne agencije za atomsku energiju.

S druge strane, Izrael odbija da dozvoli inspekciju svojih nuklearnih objekata i da potpiše Sporazum o neširenju nuklearnog oružja. Izrael je nedavno testirao novu raketu dugog dometa, sposobnu da nosi nuklearnu bojevu glavu. Ta raketa, „jerihon 3“, može da ponese bojevu glavu tešku 750 kilograma i ima domet 10.000 kilometara. Paradoksalno, nova izraelska raketa, koja nosi nuklearno oružje i može da pogodi mnoge dijelove svijeta, ne predstavlja prijetnju u očima Zapada.

Ruska flota, znak čvrstih veza Moskve i Damaska, usidrila se u pomorskoj bazi Tartusu u Siriji, javila je službena sirijska agencija Sana.

“Brodovi su pristali u Siriji. Cilj njihove posjete je da zbliže dvije zemlje i učvrste prijateljske veze” Rusije i Sirije, rekao je oficir ruske mornarice, Vladimir Anatolivič Jakušin, a prenijela je sirijska agencija.

“Zapovjednici brodova ruske flote usidrene u Tartusu izrazili su pak svoju solidarnost sa sirijskim narodom”, istakavši “prijateljstvo” Moskve i Damaska, dodaje Sana.

Guverner Tartusa, Atef al-Nadaf odao je počast “hvale vrijednom stajalištu Rusije, koja je stala uz sirijski narod”.

Kako piše dnevnik, u sastavu flote su ratni brodovi, podmornice, borbeni avioni, helikopteri i nekoliko protivvazdušnih raketnih sistema.

Rusija koja posjeduje pomorsku bazu ispred Tartusa nedavno je istu proširila.

Moskva je u oktobru uložila veto na nacrt rezolucije Savjeta bezbjednosti UN o uvođenju embarga na isporuku oružja Siriji, čiji je Rusija glavni dobavljač oružja, još od vremena Sovjetskog Saveza.

Sukobi se ne smiruju

U žestokim sukobima sirijskih vojnika i dezertera u Basr al-Hariru, u pokrajini Deri, na jugu zemlje, u noći na nedjelju poginulo je 11 vojnika iz redova regularne vojske, saopštio je Sirijski opservatorijum za ljudska prava (OSDH).

Uz 11 ubijenih vojnika, 20 je ranjeno, a devetorica su dezertirala, dodaje OSDH sa sjedištem u Velikoj Britaniji.

U nedjelju su se dezerteri i vojnici naoružani teškim mitraljezima sukobili u Daelu, u istoj pokrajini, koja je kolijevka narodne pobune protiv režima sirijskog predsjednika, dodaje OSDH, napominjući da je u gradu prekinuto napajanje električnom energijom.

U gušenju pobune koja traje više od devet mjeseci poginulo je više od 5.000 ljudi, po UN-ovoj procjeni objavljenoj u decembru.

U subotu je u sukobima poginuo 21 civil, među kojima četvorica Asadovih pristalica, a u petak je u novom napadu u središtu Damaska ubijeno 26 ljudi, u momentu kad Arapska liga treba u nedjelju saslušati prvi izvještaj voditelja svoje posmatračke misije.

Iz Bijele kuće je saopćeno da će Saudijskoj Arabiji biti prodata 84 borbena aviona koja je proizvela aviokompanija “Boing”, a 70 letjelica će biti servisirano i modernizovano.
Poslovni dogovor, takođe, obuhvata prodaju municije, popravku aviona i obuku osoblja.

Aranžman je dio šireg paketa, koji je Kongres SAD-a odobrio 2010. godine, prema kome će Saudijskoj Arabiji biti isporučeno naoružanje u vrijednosti od 60 milijardi dolara u periodu od 10 godina.

Na taj način će biti pomognut rad 50.000 zaposlenih u “Boingu”, a ekonomija SAD-a će dobiti godišnji zamajac od 3,5 milijardi dolara, navodi se u saopćenju.

Portparol Bijele kuće Josh Ernest je istakao da ovaj poslovni dogovor dalje jača snažne i trajne odnose između SAD-a i Saudijske Arabije i pokazuje posvećenost administracije u Washingtonu čvrstom sistemu odbrane u Saudijskoj Arabiji, koja je ključni igrač na polju stabilnosti u regionu Bliskog istoka.

Posmatrači Arapske lige izrazili su  zabrinutost zbog vladinih snajperista postavljenih na krovovima zgrada i koji pucaju na demonstrante.

Nasilje u Siriji nastavlja se uprkos dolasku posmatračke misije radi procjene situacije na terenu.

Poslije posjete gradu Homsu na sjeveru Sirije, sudanski general Mustafa al Dabi rekao je da “pojedina mjesta izgledaju neuredno, ali da nema ničeg zastrašujućeg”.

Njemačka novinska agencija DPA prenijela je izjavu neimenovanog izvora bliskog posmatračkoj delegaciji koji je rekao da je sirijskoj vladi poručeno da odmah ukloni snajpere.

Isti izvor rekao je da su posmatrači primijetili snajperiste u predgrađu Damaska, Dumi.

Snimak iz Dere

Na snimku, koji je postavljen na internet i ne može biti provjeren, prikazan je jedan od posmatrača Arapske lige u gradu Deri kako se žali na vladine snajperiste koji sa krovova pucaju na demonstrante.

On na snimku govori demonstrantima da može da vidi snajperiste i da će zabrinutosti posmatrača biti prenijete Arapskoj ligi.

Britanska medijska kuća BBC navodi da je misija Arapske lige ušla u peti dan i da su mnogi demonstranti sve frustriraniji zbog nemogućnosti lige da zaustavi nasilje.

U Siriji se nalazi oko 60 posmatrača kako bi potvrdili sprovođenje mirovnog plana, u kojem se zahtijeva okončanje nasilja, povlačenje vojnika sa ulica i oslobađanje političkkih zatvorenika.

Prema podacima lokalnih aktivista, sigurnosne snage ubile su u subotu najmanje tri lica i to po jedno u gradovima Damask, Homs i Bokamal.

Najmanje 35 lica ubijeno je u petak kada su sigurnosne snage otvorile vatru na demonstrante u gradovima Hama, Dera i Homs.

Sigurnosne snage optužene su da su pucale bojevom municijom, bacale bombe sa ekserima i suzavac.

Izvor: Agencije

Rat je počeo u martu 2003. godine raketnim napadom na Bagdad, radi svrgavanja diktatora Sadama Huseina. U Iraku danas vlada slab demokratski poredak opterećen djelovanjem pobunjenika, vjerskim tenzijama i borbom za definisanje položaja zemlje u arapskom regionu.
Posljednja kolona od oko 100 američkih oklopnih vozila, sa 500 vojnika, prešla je noćas u pustinji južnu granicu Iraka krećući se praznim autoputem ka Kuvajtu.

“Dobro je vidjeti da se ova stvar završava. Bio sam ovdje kada je sve počelo. Vidio sam mnogo promjena na bolje, mnogo napretka, ali i mnogo loših stvari”, izjavio je narednik Christian Schulz prije napuštanja operativne baze Ader, 300 kilometara južno od Bagdada.

Američki predsjednik Barack Obama ovim je ispunio predizborno obećanje o vraćanju vojnika kući iz konflikta koji je naslijedio od svog prethodnika Georgea Busha. Rat u Iraku narušio je ugled SAD širom svijeta.

Iračani sada dobijaju osjećanje suverenosti, ali i brige da bi zemlja ponovo mogla da sklizne u vjersko nasilje u kojem su 2006. i 2007. godine živote izgubile hiljade ljudi.

Šiitska Vlada premijera Nurija al Malikija i dalje je u delikatnoj situaciji, pošto u podjeli vlasti učestvuju šiitske, sunitske i kurdske stranke, zbog čega je Irak podložan uticaju sunitskih arapskih zemalja i šiitskog Irana.

Intenzitet nasilja i samoubilačkih napada trenutno je opao, ali sunitski islamisti i pripadnici šiitskih milicija i dalje često izvode akcije.

Irak tvrdi da je sposoban da obuzda nasilje, ali mu nedostaje sistem vazdušne odbrane i obavještajno sakupljanje podataka. Dogovor o ostanku nekoliko hiljada američkih instruktora, radi nastavka obučavanja iračkih snaga, propao je zbog spora o njihovom pravnom imunitetu.

Za mnoge Iračane sigurnost je i dalje razlog za zabrinutost, ali ništa manje nego zaposlenje ili pristup električnoj energiji, pošto nacionalna mreža isporučuje struju samo nekoliko časova dnevno.

“Mi ne razmišljamo o Americi. Mislimo o struji, zaposlenju, našoj nafti, svakodnevnim porblemima. Oni su ostavili haos”, izjavio je Abas Džaber, državni službenik u Bagdadu.

Američke snage okončale su borbene operacije u Iraku 2010. godine i plaćale 100.000 dolara mjesečno plemenskim šeicima za zaštitu autoputeva ka južnom dijelu zemlje, da bi umanjile rizik od postavljanja bombi pored puteva i napada.

Na vrhuncu rata, u Iraku je bilo više od 170.000 američkih vojnika u više od 500 baza. Do danas ih je bilo manje od 3.000 u samo jednoj bazi.

Tenzije u Starom gradu

Izraelska policija je danas saopštila da je u Jerusalimu zapaljena jedna džamija, a da je u tamošnjem Starom gradu ponovo otvoren pješački most ka svetom mjestu koje Jevreji zovu Hramska gora a muslimani – Plemenito svetište.

Na zidovima zapaljene džamije, koja se inače ne koristi, jutros su osvanuli grafiti na hebrejskom jeziku, što sugeriše da su za napad odgovorni jevrejski ekstremisti, rekao je portparol policije.

Prema njegovim riječima, pješački most ka Hramskoj gori, oko koje se spore Jevreji i Arapi, otvoren je jutros, čime je smanjen rizik od izbijanja nereda.

Most je ove nedjelje bio zatvoren jer je bilo planirano njegovo rušenje, pošto je, kako kažu gradske vlasti, bio rizičan za korišćenje uslijed trošnosti i slabe bezbjednosti od požara.

Međutim, gradske vlasti su juče saopštile da su odustale od rušenje i opredijelile se za njegovo učvršćivanje.

Svaka izraelska aktivnost oko spornog svetog mjesta u Starom gradu dovodi do tenzija sa Palestincima, Jordanom i arapskim svijetom.

„Ovo je najveća izlaznost u historiji Egipta od vremena faraona“, kazao je šef komisije Abdel Moez Ibrahim.

Više od osam miliona birača glasalo je u ponedjeljak i utorak u prvoj od tri runde izbora za donji dom egipatskog parlamenta.  Birači će tokom tri runde do marta izabrati zastupnike gornjeg doma.

Egipatsko vladajuće vojno vijeće je očekivalo izlaznost od 70 postzo..

Dopisnica Al Jazeere Sherine Tadros javila je iz Kaira da je na izbore ove sedmice izašlo 8,5 miliona birača.

„Čim je ta cifra objavljena, svi prisutni na konferenciji za novinare počeli su klicati i pljeskati“.

Prema neoficijelnim procjenama, očekuje se da će Partija slobode i pravde, političko krilo utjecajnog Muslimanskog bratstva, osvojiti najviše glasova.

Ultra-konzervativna selefijska stranka Al-Nour trebala bi biti druga, a liberalna koalicija Egipatski blok treća.

Druga runda

Egipat ima vrlo kompleksan sistem glasanja, te je tako do glasača traženo da glasaju tri puta – dva puta za pojedinačne kandidate, a jednom za stranku.

Pošto nijedan kandidat nije dobio prostu većinu, pobjednici će biti određeni u drugoj rundi glasanja sljedeće sedmice.

Nakon što je počeo objavljivati stranačke rezultate, Ibrahim je zaustavio konferenciju za novinare.

„Nemam više energije, nestalo mi je snage“, rekao je novinarima, i zamolio ih da sami pregledaju opsežne rezultate.

Izlaznost birača bila je veća nego 40 posto biračkog tijela, koje je izašlo na referendum o ustavnom amandmanu u martu.

Oko 17.5 miliona Egipćana je do sada glasalo u devet od 27 kantona. Zbog velikog broja glasača, konferencija za novinare je dva puta odgađana, jer je izbornoj komisiji trebalo više vremena da prebroji glasove.

Izvor: Al Jazeera