„Dobijajući informacije o kršenju ljudskih prava, te da režimi raznim policijskim metodama i represalijama izazivaju strah među Bošnjacima u Sandžaku, zatim otvorena diskriminacija pri zapošljavanju u svim sandžačkim gradovima, nedavanje akreditacije IUNP s ciljanim namjerama progona omladine iz Sandžaka i konačno višegodišnji napadi na Islamsku zajednicu, miješanje u njen rad i uz to otuđivanje vakufske imovine, ocjenjujemo da je odnos prema pripadnicima bošnjačke nacije u državama Srbiji i Crnoj Gori na najnižoj ljestvici.“

Predstavnik Sandžaka u SAD-u Smailje Srdanović podržao je napore legitimnih predstavnika Sandžaka da Sandžak bude prekogranična autonomna regija, posebno najvećeg zagovarača autonomije muftiju Muamera Zukorlića, tražeći od Evropske unije, Ujedinjenih nacija i SAD-a da pruže punu podršku bošnjačkom narodu na putu ostvarivanja potpune slobode.

Predstavništvo Sandžaka u SAD-u apelira na sve bošnjačke emigrante u Evropi, Sjevernoj Americi i Australiji da se ujedine i odbace srpsko-crnogorske poslušnike, mešetare i emisare koji zbog ličnih interesa među njima unose podjele kako bi režimska klika lakše manipulirala sa njima i dodaje:

„Predstavništvo Sandžaka će detaljno informirati američke zvaničnike i međunarodnu javnost, kao i relevantne političke faktore o kršenjima ljudskih prava, nepravdi, diskriminaciji i pritiscima na Bošnjake u Srbiji i Crnoj Gori. Isto tako elaborirat će o uzrocima iseljavanja i progona iz Srbije i Crne Gore i naseljavanju u SAD i zemljama Zapadne Europe.“

Izvor: SandzakPRESS.net

Među vozilima je bio kombi iz Crne Gore koji se vraćao iz Poljske, zatim kombi iz Rume sa osam putnika, kao i kamion i automobili sa crnogorskim tablicama, prenosi Press.

Prava drama nastala je kada se lavina obrušila na nekoliko mjesta i blokirala put, a u sniježnoj mećavi ostali su zarobljeni putnici.

Zahvaljujući Aldinu, koji je vidio obrušavanje snijega i pozvao pomoć, spasioci su brzo stigli pa je izbjegnuta velika tragedija.

Press piše da se sve desilo blizu dječakove kuće, te da je on obavijestio svog učitelja Amela Kurnegovića koji je pozvao poiciju.

Aldin i njegov učitelj nisu čekali spasioce već su krenuli da pomognu ljudima iz zatrpanih automobila, koji su se iznenadili kad su vidjeli dječaka.

Ljudi iz automobila su bili preplašeni, nisu u prvi mah znali šta se dešava, ali su ipak sačuvali prisebnost i bili spaseni iz zatrpanih vozila.

(vijesti.me)

I region je okovan snijegom i ledom.

U Sarajevu je izmjeren sniježni nanos visine 101 centimetar, a grad je u potpunosti blokiran zbog snijega koji neprekidno pada od četvrtka, javljaju lokalni mediji.

U petak uveče je u snijegu zaglavljeno više tramvaja, a, prema nekim informacijama, mnogi građani koji su kasno uveče krenuli kući vozilima gradskog prevoza prespavali su u istima, jer su sve sporedne ulice potpuno blokirane, navedeno je na portalu Sarajevo-X.

Sarajlije koje su subotu ujutro morale da izađu iz svojih domova i da odu do nekog odredišta mogli su to da urade gotovo isključivo pješke.

Visina snijega na Bjelašnici dostiže 217 centimetara, na prevoju Ivan Sedlo, između planina Bitovnje i Bjelašnice 170 centimetara, a u Kupresu 95 centimetara.

Ovo subotnje jutro najhladnije je bilo u Kupresu i Ivan Sedlu, gdje je izmjerena temperatura od 18 stepeni ispod nule, dok je u Sarajevu izmjereno minus 14 Celzijusa.

U nekoliko opština u Srbiji uvedeno je vanredno stanje, a razmatra se mogućnost da se uvede u cijelom zemlji.

Nevrijeme i u Hrvatskoj

I u splitsko-dalmatinskoj županiji proglašeno je vanredno stanje zbog novih nanosa snijega koji ne prestaju da padaju.

Posebno je teško na području Imotskog gdje su neka sela potpuno odsječena od svijeta.

“U Hrvatskom Blagaju kod Slunja u subotu je oko 11.40 sati pronađen je smrznuti muškarac (78). Njegovo smrznuto tijelo je pronađeno oko 150 metara od porodične kuće. Policija utvrđuje okolnosti njegove smrti”, javlja 24 sata.

U Splitu i Šibeniku je potpuni saobraćajni kolaps. Mnoga sela su odsječena, a Jadranska magistrala je teško prohodna.

U priobalnom dijelu duva snažna bura, pada snijeg, a temperatura je nekoliko stepeni ispod nule,

Sniježni pokrivač je visok 24 centimetra, ali na ulicama Šibenika se mogu vidjeti i nanosi visoki do jednog metra.

Slična situacija i u Slavoniji. Slavonski Brod se u subotu ujutro probudio na minus 10 stepeni i 10 centimetara novog snijega.

Ukupno ga je u tom dijelu Slavonije oko 30 centimetara i još uvijek pada.

Urušio se krov beranske Dvorane sportova

Krovna konstrukcija beranske Dvorane sportova srušena je pod sniježnim nametom.

Kako javlja TV Vijesti, nema povrijeđenih.

Srećna okolnost je što je bila isključena struja zbog neplaćenih računa.

Direktor JP „Sportski centar“ Vojo Vujović rekao je za portal „Vijesti“ da je još juče stavio zabranu na upotrebu hale strahujući da bi nešto slično moglo da se dogodi.

„Znajući da je prije nekoliko godina nešto rađeno na jednom broju stubova, ja sam još juče stavio zabranu na upotrebu, tako da se, eto, ispostavilo da je to bila dobra odluka. Niko nije stradao, to je najvažnije, a šteta je nesumnjivo velika“ – rekao je Vujović.

Sporstka hala pod Jasikovcem napravljena je prije tri decenije, i njena konstrukcija je bila od drveta.

Dvorana nije imala upotrebnu dozvolu posljednjih godina.

Nova hala sportova u Beranama počela je da se gradi prije dvije godine u blizini fudbalskog stadiona, i do sada je izgrađena betonska konstrukcija na osnovu koje se može naslutiti kolika i kakva će biti.

Radovi su najednom stali, a ovih dana radnici samo skidaju šalunge i potporne stubove. Šta i kako će se dalje raditi, to malo ko zna.

Hala sportova pod Jasikovcem u Beranama srušila se oko 18 i 30 sati pod sniježnim teretom, ali na sreću niko nije stradao.

 Sanel Papić, vrhunski sportista na kojeg su njegova Sjenica i cijeli Sandžak ponosni, svojim rezultatima ili i općeljudskim vrijednostima koje posjeduje ruši sve barijere postajući time još bolji sportist i čovjek koji je uvijek rado viđen na svakom mjestu. I za nas odvojio je svoje dragocjeno vrijeme.
Dobitnik ste velikog priznanja Ambasador sandžačkog sporta koji Sandžak i Sandžaklije u najljepšem svijetlu predstavlja u Evropi i svijetu kroz svoje sportske uspjehe ali i zbog svoga odnosa prema svome narodu, svojoj vjeri. Gdje leži uspjeh i zašto su to ljudi prepoznali?
PAPIĆ: Jako sam sretan zbog te nagrade i dat ću sve da opravdam očekivanja Narodnog vijeća Sandžaka i na dostojanstvemn način predstavim moj Sandžak i Sandžaklije, njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost. Zaista sam počastvovan činom inauguracije u prvog Ambasadora sporta.

Koji su vaši najvažniji dosadašnji sportski uspjesi?
PAPIĆ: Trostruki državni šampion u olimpijskom boksu, reprezentativac, 116 mečeva, preko 90 nokauta, u profi karijeri 11 mečeva bez poraza, 8 nokautom, aktuelni profesionalni šampin Balkana, na ljeto borim se mec za šampiona Evrope.

Mnogi sportisti na ovim prostorima nisu zadovoljni pa svoju sportsku karijeru nastavljaju u dijaspori, vi ste odlučili ostati u svom Sandjaku, zašto?
PAPIĆ: Pored mnogobrojnih ponuda iz inostranstva basnoslavnih ugovora, ja sam se odlučio da ostanem u mom Sandžaku i pošaljem svijetu sliku o sandžačkom Bošnjaku. Ne želim ni u kom slučaju da dovedem svoj identitet u pitanje i moja teološko-moralna načela.

Koji je vaš životni i sportski moto? Šta vama predstavljaju svi ti sportski uspjesi?
PAPIĆ: Moji najveći uspjeh je činjenica da me toliko ljudi prati i da su sretni zbog mojih titula. Zaista sam ponosan na moj narod i sve moje dosadašnje i buduce pobjede i ako Bog da izvojevat ću zbog Sandžaka i njih. Divan je to osjećaj i jako čudan, kada “uđete ” u tuđe domove. Jedan primjer me toliko dirnuo ali i dao dodatni motiv. Naime, na jednoj promociji knjige poznatog književnika, a mog velikog prijatelja Muhameda Mahmutovića “Pacijenti” u Amsterdamu, došla je vijest da sam odbranio titulu u Prilepu, poneseni tom radosnom viješću, svi su ustali na noge i prepunom halom se prolomio gromoglasan aplauz. Iako hiljadu kilometara daleko, ja sam to odmah saznao, iako sam bio u svlačionici. To je jedan od primjera konvergentnosti bošnjackog ethosa.

Vi niste samo vrhunski sportista, nego ste i magistar političkih nauka, gdje se vidite jednog dana ako jednom bacite i da li ćete okačiti rukavice o klin?
PAPIĆ: Moja želja je da na jesen upišem doktorski studij na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru i da kasnije učestvujem u rješavanju životnih problema moga naroda.

Koje su vaše trenutne aktivnosti i planovi u tekućoj 2012. Godini?
PAPIĆ: Moj posljednji meč je bio 9-tog decembra u Pilepu, tu sam pobjedio hrvatskog boksera Kovača. Ovom prilikom bih se zahvalio svojim zemljacima koji žive u Prilepu, na bratskom prijemu i podršci na meču. Naredni meč je, ako Bog, da 3. marta u Minhenu protiv domaćeg boksera, da bi zatim boksovao meč u aprilu u Švicarskoj ili Austriji. Poslije toga možda boksujem još jedan meč u Sarajevu, da bi se meč godine desio u junu, a to je meč za titulu šampiona Evrope.

Da li vam pomažu i podržavaju vas neke sandžačke institucije, organizacije i kolika je uopće podrška ljudi iz Sandjaka za jednog tako vrhunskog sportistu?
PAPIĆ: Moj generalni sponzor je ZSD-Zajednica sandžacke dijaspore, bez čije podrske ne bih mogao da se nađem u ovoj poziciji i jako sam im zahvalan na tome. Također imam veliku podršku Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sandžaka. Nadam se da ću to opravdati i da sve činim da se stvari odvijaju u tom pravcu. Ovim putem sve ih selamim.

(bosnjaci.net)

Objavljivanje pisma mons. Carla Marije Vigana papi Benediktu XVI – do listopada 2011. tajnika Vatikanskoga Grada, a otada nuncija u Washingtonu – u kojima poglavara Katoličke crkve upozorava na korupciju unutar vatikanskih zidova, aktualizira temu krize Vatikana koja je trostruka: moralna, strukturalna i doktrinarna i koja nepobitno govori da Joseph Ratzinger nije sposoban donijeti rješenja. Dapače, i on sam je izvor krize

Vatikan i Katolička crkva već duže prolaze duboku i višeslojnu krizu. U prvom redu treba govoriti, jer pišemo za vanjskopolitičku rubriku ovoga portala, o lošoj geopolitičkoj viziji: Vatikan je izgubio znatnu težinu u međunarodnim odnosima. Tu je i kriza odnosa s drugim crkvama zbog loše ili nedovoljne ekumenske aktivnosti. Naime, postoji paraliza u svim smjerovima: s protestantima, jer papa ode u Njemačku, pohvali Lutera i sve ostane na tome, nema dakle nikakvih poteza nakon toga hrabra govora, s anglikancima je sve na mrtvoj točki, a tako je i s pravoslavcima.

Kriza je strukturalna jer je kurija debelo potresena skandalima, financijskima i moralnima. Važan je i podatak o neprestanom padu zvanja: mnoge župe nemaju župnika, a i kod žena stvar nije bolja jer, primjerice, između 2004. i 2009. Crkva je izgubila 40.000 redovnica, što znači da papa, kao vrhovni zapovjednik, da se metaforički izrazimo, ostaje bez pješadije.

Kada se uspoređuje kurija u doba Ivana Pavla II. i sadašnjega pape treba kazati da je ona bila sastavljena od važnih i istaknutih osoba. To su bili kardinali i prelati koji su neprestano bili u dijalogu s javnim mnijenjem, bez obzira je li su bili na desnici, centru ili ljevici. Govorio je López Trujillo, govorio je Kasper, govorio je Etchegaray, govorio je Martini, govorio je Touran itd. Danas svi šute jer samo papa govori, a odnosi s novinarima su više nego zatvoreni.

Otprilike kao što su zatvoreni odnosi s medijima zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji nije sposoban izdržati nijedan otvoreni susret s bilo kojim od svjetovnih novinara u strahu od pitanja koja ne bi bila po njegovoj volji. Kao što i papa voli monolog, tako to vole oni rijetki koji se javljaju. Uvijek se glasaju ex cathedra, vrlo rijetko. Tako se događalo za vrijeme Ivana Pavla II. ili kardinala Franje Kuharića, koji su željeli razmijeniti mišljenja s drugima.

Treba dakle govoriti o kuriji u rovovima, o Crkvi u obranaškom stavu (o čemu smo debelo mogli slušati na upravo završenom Teološko-pastoralnom tjednu na zagrebačkoj Šalati). Dakle, prevladava stav da je svijet loš i da su svi agresivni i neprijatelji usmjereni protiv Crkve i vjere, što nije točno.

Marco Politi, jedan od najuglednijih vatikanista (nedavno je objavio razornu analizu ‘Joseph Ratzinger, kriza jednog pontifikata’, knjigu zbog koje papa ne može spavati), smatra da je problem nepostojanja diskusije i dijaloga u Ratzingerovom pontifikatu posljedica uvjerenja sadašnjega pape da sve o svemu zna, da mu nisu potrebni savjetnici i zato što nedostaju konzultacije s kardinalima i teolozima. To će bitno utjecati na budućnost Crkve jer sada prevladava konfuzija, nered i zato što sistem ne gura naprijed sposobne, nego mediokritete, karijeriste, sive činovnike i poltrone.

Kada se bira papu ne bira se toliko ime, već profil i program. Ali Ratzinger je stigao bez programa, program nema ni danas, stoga nije jasno koje će biti alternative eventualnih kandidata da ga naslijede. Ratzinger, kažu neki, žarko je želio biti papa, neki kažu suprotno, da je po profilu naučnik, studiozan čovjek, hermetičan, mislilac, a ne propovjednik i da je odgovorio pozivu jer ima smisao za odgovornost guran od jakog španjolskog lobija, od kardinala iz Latinske Amerike i SAD-a, jer je on sam kazao da je izbor za njega bio kao smaknuće na giljotini. To ne znači da se nije osjećao kao kandidat, nego da je to za njega bila velika patnja.

(t-portal)

Svi su pape imali jasnu viziju međunarodnih odnosa, ali ovaj pontifikat ostavlja sliku fragmentiranog djelovanja. Jednog dana Ratzinger kaže da je važan dijalog s muslimanima, a drugi dan ih vrijeđa u Regensburgu, zatim hrli u Plavu džamiju u Carigradu ‘da se pomoli’, a onda u Asizu saziva vjerske predstavnike, ali ne na način Ivana Pavla II, već na način kojim naglašava da ne možemo moliti zajedno! Slično je s putovanjima. Naprimjer, ono u Svetu Zemlju je bilo jako dobro osmišljeno, ali zatim papa ostaje bez teksta tijekom rata i arapskog proljeća i tako slično. Zapravo, izvan Italije, u svjetskim medijima, malo se govori o Ratzingeru, možda će to opet biti u ožujku, kada obiđe braću Castro na Kubi, ali i to će se brzo staviti ad acta.

Posebno dramatično jest što se Ratzinger kreće unutar jako suženog kruga suradnika pa nije bio u stanju ili nije želio shvatiti što mu govori mons. Carlo Maria Viganò. Hajdemo se tu malo zadržati. Kolega Silvije Tomašević U Večernjem listu piše kako se govorilo da ga se želi maknuti s položaja tajnika vatikanskog namjesništva jer ima težak karakter i u polemici je s mnogima. Viganò je htio postati guvernerom Vatikanskog Grada nakon što je kardinal Giovanni Lajolo s tog položaja trebao otići u mirovinu zbog navršenih 75 godina (umirovljen je 1. listopada 2011), ali je na koncu poslan u Washington. Pobijedile su struje koje su ga htjele udaljiti iz Vatikana, a sada je televizija La7 (u emisiji ‘Intoccabili’ koja je emitirana u srijedu uvečer) objavila pretpostavku da je maknut zbog toga što je otkrio korupciju unutar vatikanskih zidina.

Viganò, koji je u godinu dana vatikanske račune iz minus osam milijuna eura doveo u plus 34 milijuna eura, poslan je u Washington jer je u procesu ‘ozdravljivanja’ financija otkrio da je ‘sustav korupcije dosta rasprostranjen u Vatikanu’. Time je zasmetao jačima od sebe i poslan je 7000 km daleko od Vatikana. Na televiziji je pokazano pismo koje je Viganò uputio papi Benediktu XVI. 27. ožujka 2011. i u kojem kaže da bi njegovo ‘premještanje izazvalo gubitak i potištenost onih koji su vjerovali da je moguće ozdraviti mnoge situacije korupcije i kršenja dužnosti koja su već dugo ukorijenjena u upravljanjima raznih uprava namjesništva’. Samo šest mjeseci nakon te njegove prijave o postojanju korupcije u Vatikanu, mons. Viganò poslan je u Washington. Istina, biti nuncijem u SAD-u možda je prestižnije od položaja tajnika u vatikanskoj upravi, ali se sumnja da su druge struje navele papu da otkrivatelja korupcijskih afera pošalje daleko od Rima.

Elem, Benedikt XVI. pokazuje da ne zna upravljati kurijom, da nema kod sebe u uredu fluktuaciju koju je imao prethodnik (ne vidi nuncije niti biskupe, nema pravi sliku stanja Crkve na terenu jer susreće samo delegacije), pa se bavi teoretskim pitanjima, manje-više. I tu treba kazati da papa misli kako je u modernome svijetu jako važna osnovna kršćanska poruka te da on sam svjedoči stanovitu jednostavnost kršćanskog života. Papa je, kaže se, jednostavan, topao i duhovit ali što ostaje? Ostaje ili prevladava slika bijele, europske, eventualno talijanske ili europske crkve u kojoj nema baš previše mjesta za znakove globalizacije.

Benedikt ima skoro 85 godina i otvoreno je govorio o potrebi, pa skoro o obavezi da papa podnese ostavku ako to traže zdravstveni motivi (što se tražilo od Ivana Pavla II). On je to kazao njemačkom novinaru Peteru Seewaldu pa bi bilo dobro to ne zaboraviti jer ne treba isključiti tako racionalnu i potrebnu gestu. Da, potrebnu, jer papa više ne zna kako Crkvu izvući iz krize. A da ne govorimo o doktrinarnim pitanjima koja su načeta Drugim vatikanskim koncilom, prije pedeset godina, što alarmantno poziva na raspravu.

(t-portal)

Prepuštamo da na ova pitanja odgovori savjest čitaoca!

OBJAVLJUJEMO ORGINALNU VERZIJU

Biblioteke Srpske Pravoslavne Crkve
Crkvene biblioteke kao čuvar kulturnog nasleđa
mr Ana Stjelja

Srpska Pravoslavna Crkva je imala tu čast da u srpskoj kulturnoj istoriji bude prva koja će u svoj hram radi bogosluženja uneti štampanu knjigu. Crkva je prva prihvatila da prikuplja, prepisuje i čuva knjige i od njih formira biblioteke koje danas predstavljaju opšte kulturno nasleđe našeg naroda.

Kroz istoriju svih pravoslavnih naroda zabeležena je neraskidiva veza između Crkve i države. Svako nacionalno, državno i kulturno uzdizanje srpskog naroda dovodilo je i do duhovnog uzdizanja. Država i Crkva su se međusobno dopunjavale i tako formirale jedinstveno nacionalno biće. Kada je država posustajala, duh Crkve je uvek bio dovoljno snažan da prepozna i prihvati narodne potrebe i da ih uputi u realizovanje nacionalnih težnji i ideala. Zasluge Srpske Pravoslavne Crkve kao inicijatora prve srpske knjige su velike i nikada nisu bile osporavane. Srpska Pravoslavna Crkva je imala tu čast da u srpskoj kulturnoj istoriji bude prva koja će u svoj hram radi bogosluženja uneti štampanu knjigu.
Osnivanje prvih biblioteka kod Srba vezano je za podizanje hramova i manastira odmah po primanju hrišćanstva. Biblioteke su doživele veliki uspon u doba Svetog Save i srednjovekovne srpske države. Stagnaciju u razvoju, biblioteke su doživele za vreme Turaka. Kada su se srpske crkve, koje su do tada bile rascepkane na nekoliko oblasnih crkava, ujedinile, biblioteke su već bile dobro organizovane a njeni knjižni fondovi bogati. Bez obzira na ratove i uništavanje crkava i manastira, skoro da nije bilo nijednog hrama niti crkvene opštine u kojima nije postojala manja ili veća biblioteka. Iako u početku skromnih kapaciteta, biblioteke su odigrale veliku ulogu u širenju knjige među narodom.
Crkva je prva prihvatila da prikuplja, prepisuje i čuva knjige i od njih formira biblioteke koje danas predstavljaju opšte kulturno nasleđe našeg naroda, ne samo po sadržini knjiga nego i po mestu gde su osnivane. Iz biografije Svetog Save saznajemo da je on iz Svete Gore, Soluna i drugih krajeva doneo mnogo knjiga u manastire Studenicu i Žiču. On je prilikom odlaska u svaku eparhiju, episkopima darivao potrebne knjige kako bi formirali svoje stručne biblioteke. Potpuno je razumljivo što su prvi i najbrojniji prepisivači ili „pisci“ naših starih knjiga bili dijaci ili prezviteri, odnosno parohijski sveštenici. Kaluđeri su posao prepisivanja knjiga počeli da obavljaju u svojim kelijama ili zajedničkim prostorijama koje su se nazivale skriptorijumi.
Naša najstarija biblioteka je biblioteka Manastira Hilandar na Svetoj Gori i ona je nastala upravo zahvaljujući pregalaštvu kaluđera. Crkvene biblioteke su popunjavane knjigama koje su kupovali vladari, vlastela, crkveni predstavnici, zanatlije, ali i siromašni seljaci. Kako se o knjigama vodilo računa u vreme njihovog nastajanja, može da se oceni i na osnovu mesta njihovog čuvanja. Manastirski i crkveni pirgovi izabrani su kao najsigurnija mesta za čuvanje knjiga od požara i krađa. Knjige nisu bile pošteđene uništavanja ni od strane Turaka, te je dobar deo tog kulturnog blaga, uprkos zalaganju da se sakrije i sačuva, bio uništen. Kada su se pojavile prve štamparije, naš narod je bio pod turskom vlašću, tako da se način umnožavanja knjiga nije mnogo izmenio. Knjige su se i dalje pojavljivale u rukopisnom izdanju sve do pojave savremenih biblioteka.
Može se zaključiti da su crkvene biblioteke svojevrsni čuvar srpskog kulturnog nasleđa. Važno je naglasiti da su se biblioteke razvijale i u vreme kada je srpski narod preživljavao najteže trenutke u svojoj istoriji. Zahvaljujući predanosti i snalažljivosti, a pre svega ogromnoj ljubavi prema knjizi, onih ličnosti koje su bile neposredno vezane za crkvu, kao što su znameniti episkopi i druga sveštena lica, knjiga se očuvala među narodom a samim tim i njegov duhovni i kulturni integritet. Nakon Drugog svetskog rata veliki knjižni fond je uništen ili mu se usled krađa gubi svaki trag, a proces njegovog dopunjavanja i obnavljanja još uvek traje. Pored biblioteke Manastira Hilandar, svakako da najznačajnije mesto zauzima Patrijaršijska biblioteka. Osim nje, među najznačajnije biblioteke Srpske Pravoslavne Crkve spadaju biblioteka Muzeja Srpske Pravoslavne Crkve i školske biblioteke SPC.
Preko fondova ovih, ali i drugih biblioteka u sastavu SPC može se pratiti i razvoj književno-naučne misli kod Srba, što je neka vrsta istorijske potvrde o velikoj vrednosti knjige i njenog puta od Svetog Save do danas.

Izvor: Liga za Sandzak

Prilikom tajnog glasanja, održanog nakon višesatne parlamentarne rasprave, Janša je dobio glasove 51 od 90 zastupnika u slovenskom parlamentu. Ostalih 39 bilo je protiv.

Janša je ranije najavio je da bi nova vlada mogla biti formirana i početi djelovati najkasnije do 10. februara. Kandidati za ministre bit će vjerojatno objavljeni sljedeće sedmice. Tada će početi postupak njihova predstavljanja u parlamentarnim odborima i imenovanja nove vlade.

Janša je ranije pozvao opoziciju na konstruktivnu ulogu kako bi država što prije dobila vladu i provela neophodne mjere finansijske stabilizacije, potrebne za zaustavljanje pada kreditnog rejtinga, a što će biti njen prvi zadatak.

„Stanje nije dramatično, ali je ozbiljno“, rekao je Janša na početku vanrednog zasjedanja parlamenta, predstavljajući poslanicima program rada svoje buduće vlade.

On je upozorio na pad slovenačkog kreditnog rejtinga i smanjene mogućnosti zaduživanja, zbog čega nova vlada namjerava provesti opsežne mjere racionalizacije javnog sektora i budžetske štednje.

„Nekoliko narednih mjeseci bit će dragocjeni da prihvatimo neizbježne mjere, da ne dođemo u situaciju država poput Grčke, kojima uslove ekonomske politike postavljaju međunarodne ustanove“, rekao je Janša, pozivajući sindikate i opoziciju na konstruktivan odnos i saradnju.

On je istakao da svaki dan bez nove vlade, čime se nastavlja politička nestabilnost, državu „košta 10 miliona eura“, te dodao da Slovenija ima mnogo prednosti, ali i strukturnih nedostataka, koji su se pokazali posebno u vrijeme globalne krize.

Janša se založio za promjenu strukture obrazovnog sistema, u kojem bi naglasak bio stavljen na školovanje tehničkih i inženjerskih kadrova, umjesto kadrova sa područja društvenih nauka, ekonomista i pravnika, kao što je sada slučaj.

Apsolutna većina

Koalicioni sporazum, pored Janše, potpisali su predsjednik Građanske liste Gregor Virant, predsjednik Slovenske narodne stranke (SLS) Radovan Žerjav, predsjednik Demokratske stranke penzionera (DESUS) Karl Erjavec i predsjednica stranke Nova Slovenija (NSI) Ljudmila Novak.

Pet stranaka ima 50 od ukupno 90 poslanika u parlamentu.

Pobjednik vanrednih parlamentarnih izbora 4. decembra prošle godine bio je lider Pozitivne Slovenije Zoran Janković, koji je dobio 28 poslaničkih mjesta, ali kao kandidat za mandatara nije uspio osigurati 46 od ukupno 90 glasova u parlamentu.

Janšaje bio jedini kandidat za mandatara, jer predsjednik Slovenije Danilo Tuerk nije predložio novog kandidata, prenose agencije.

Tuerk je za odluku pet stranaka da predlože Janšu za mandatara rekao da je legalna i u skladu sa Ustavom, ali da lično Janšu ne smatra legitimnim kandidatom, budući da je zbog korupcije jedan od optuženih u aferi „Patria”, kada su od finske firme kupovana vojna vozila.

Izvor: http://balkans.aljazeera.net

- Postoje diskusije unutar evrogrupe, koje proizlaze iz Njemačke, o tome kako konstruktivno sanirati zemlju koja je uporno na krivom putu, pitanje je možemo li to jednostavno ignorirati ili reći dosta je bilo – izjavio je u petak u ekskluzivnoj maniri neimenovani izvor za Reuters.

S izvora dodaju da bi evropske institucije koje već funkcioniraju u Grčkoj trebala imati ‘određenu količinu moći odlučivanja’ kada je riječ o nacionalnim fiskalnim smjernicama.

- Smjernice bi se mogle uvesti puno oštrije  kroz spoljnu ekspertizu – citira Reuters.

Evropski veto nacionalnog budžeta

Financial Times u subotu javlja da je u posjedu kopije prijedloga koji otkriva da Njemačka želi novog ‘povjerenika za budžet’ evrozone koji će imati ovlašćenja veta na odluke Grčke vlade ukoliko ove nisu u skladu s ciljevima i zahtjevima međunarodnih povjerenika.

- S obzirom na razočaravajuću usklađenost do sada, Grčka na određeno razdoblje mora prihvatiti prijenos budžetske suverenosti na institucije EU – piše u dokumentu.

Prema planu, Atini će nakon servisiranja dugova biti vraćeno pravo na normalnu (suverenu) državnu potrošnju, prenose agencije.

„Želja mi je da ovaj poziv razumiju onako kako je upućen, iskreno, dobronamjerno, kao pružanje ruke i davanje prilike da se koliko je to moguće otkloni šteta koja je nanijeta Islamskoj zajednici u posljednje četiri i po godine. Ovo svakako nije promjena odnosa prema tom činu, o njemu će historija dati konačan sud na ovom svijetu a onaj ko je jedino ovlašćen da sudi, naš Stvoritelj, na budućem svijetu. Mi smo u obavezi i emanetu da damo priliku ljudima da isprave ono u čemu su pogriješili. Ovaj mjesec želimo iskoristiti kroz pozitivne poruke i pozive zato ćemo se u toku ovoga mjeseca ustezati od bilo koje riječi koja može značiti osudu onoga što je ranije učinjeno kako bi smo potvrdili svoju odlučnost da damo priliku i bratski pružimo ruku. Ovo je poziv svim imamima koji su se prije nekoliko godina izdvojili iz Islamske zajednice kao i njihovim sljedbenicima da se vrate tamo gdje im je mjesto. Tamo gdje su bili i gdje pripada svako ko nosi šehadet u srcu. Svako ko prihvati ovaj poziv u toku ovoga mjeseca neće imati nikakve administrativne niti bilo kakve druge posljedice.“ – rekao je Glavni muftija.

On je kazao da je amnestija potpuna i bezuslovna i da očekuje da će oni kojima je poziv upućen ovo pravilno shvatiti i prihvatiti jer su ga na ovaj poziv navele inicijative i predlozi ljudi koji su u proteklim godinama bili na drugoj strani.

„Bez obzira što smo u ovom periodu odbrane Islamske zajednice bili odlučni u toj odbrani, to nas ni malo neće spriječiti da ovoga mjeseca budemo apsolutno tolerantni, milosrdni i da ovu priliku damo iz dubine srca i cijelim svojim bićem. Od nas vjera traži da sve što radimo radimo maksimalno odano i da težimo perfekciji u tome.“ – rekao je muftija Zukorlić

Glavni muftija je prokomentarisao i tursku inicijativu za vraćanje jedinstva Islamske zajednice i kazao da je sve što ima veze sa vraćanjem jedinstva Islamske zajednice međusobno povezano pa i ovaj njegov poziv. On se zahvalio turskim vjerskim autoritetima i rukovodstvu Republike Turske na inicijativi koju su pokrenuli i njihovom zalaganju da se Jedinstvo Islamske zajednice povrati i ako još uvijek nema konkretnih rezultata.

„Ja sam zadovoljan svim tim pregovorima jer je kroz njih jako mnogo stvari postalo poznato. Ranije se djelovalo pravcem izolacije Mešihata i mislim da su oni u Ankari do kraja shvatili, a mislim da su i u Beogradu shvatili da smo mi definitivno ključna strana u rješavanju ovog problema, a očito i nekih drugih otvorenih pitanja u Sandžaku.“ – kazao je Muftija.

On je podsjetio da su ovi pregovori i angažovanost državnog vrha pokazali da je razbijanje Islamske zajednice bio projekat vlasti u Beogradu i projekat više političkih faktora koji su postigli konsenzus oko toga.

„Kad kažem da je ovo jasno Ankari budite sigurni da je jasno i Briselu i Vašingtonu jer Ankara to ne radi na svoju ruku već uz saglasnost ključnih faktora na međunarodnom planu.“ – rekao je Glavni muftija.

Muftija je kazao da nije pesimista po pitanju turske inicijative i da očekuje da se to privede kraju ali je rekao da je svjestan da se taj cjelokupni proces ne može riješiti sa nekoliko sastanaka jer je razbijanje Islamske zajednice pripremano i realizovano dugi niz godina pa će se i ovaj problem riješavati u širokom luku.

„Problem koji je politički izazvan se ne može do kraja riješiti ni vjerski ni kulturološki osim politički. Ja očekujem da ishod na narednim izborima olakša i Ankari i Beogradu da se suoče sa novim stanjem gdje će oni koji su glavni destruktori iz Sandžaka biti manje uticajni i onda više neće moći da potpaljuju problem kroz svoje pozicije u Beogradu.“ – rekao je Muftija.

Izvor: SANAPRESS

Narode moj! Probudi se! Prva linija naše odbrane je pukla! Politički, akademski, kulturno, intelektualno, medijski, pravno i društveno.

Prva linija bošnjačke politike je potpuno razbijena. Niko ni s kim u našoj politici ne razgovara o općem dobru, već o svom i “dobru” svoje partijske linije. Javno se svađaju o tome ko je bio veći komunista, ne mareći što im puca prva linija odbrane od agresije na državna prava naše zemlje.

U akademskoj zajednici nema ni volje ni znanja da se stane u odbranu prava svoga naroda. Čast izuzecima, ali naša akademska zajednica se povukla sa prve linije i tako ostavila svoj narod bez zaštite od agresije na njegova osnovna ljudska prava.

Kultura je, također, ostala bez zaštite i odbrane. Prva linija kulturnih radnika već odavno ne postoji. I oni su se povukli u svoje uske rovove, bez osjećaja za opće društvene potrebe, pa nam se tako prijeti zatvaranjem muzeja, biblioteka i umjetničkih galerija. Da postoji jaka prva linija kulturnih radnika, nikome ne bi smjelo pasti na pamet da zaboravi kulturne i obrazovne institucije našeg grada i naše države.

Opet čast izuzecima, ali naša intelektualna elita je potpuno zakazala, napustivši prvu liniju odbrane ili otpora od agresije na našu pamet, na našu čast i na naš intelektualni ponos. Ne postoji ne jedan intelektualni forum na kojem se ozbiljno promišlja naše stanje i crta mapa puta za našu bolju budućnost.

Mediji, posebno državni, su otuđeni od bilo kakvog osjećanja za našu sudbinu. Sve je podređenu (pre)uskim partijskim i novinarskim interesima i zato nema prve linije odbrane slobode i prava našeg naroda.

Ni oni koji su dužni da nas na prvoj liniji pravno brane i zaštite popustili su i sav teret odbrane Mostara prebacili na drugu, odnosno zadnju liniju odbrane.

Tužno je, ali istinu valja kazati, pa makar gorka bila – muslimani Bošnjaci su danas na margini društvenih događanja u državi i u društvu zato što se prva linija odbrane predala bez otpora, ostavljajući svoj narod da se sam brani kako zna i umije. Narod se nema više kome obratiti. Nema više od koga tražiti pomoć, jer domaći čimbenici su okupirani samim sobom pa nemaju vremena baviti se tuđim problemima. Međunarodna zajednica, kao i dosada, gleda svoj interes i čeka da vidi ko će pobijediti u ovom besmislenom i beskrajnom političkom nadmetanju.

Samo se pitamo kako mogu dojučerašnji saborci mirno gledati bol i patnju porodica uhapšenih građana sa područja općine Hadžići u slučaju „Silos”, koje su jučer posjetile reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića da mu kažu da im nije ništa teško dati za ovu državu, ali im je preteško trpjeti nepravdu i nebrigu oko njihovih najmilijih, koji su krivi zato što su ostali živi i zato što su branili svoj dom, svoj grad i svoju zemlju.

Kao što je poznato, Haški tribunal je, kao i u slučaju “Dobrovoljačka”, odbio procesuirati slučaj “Silos” zato što nije bilo nikakve osnove za to. U “Silosu” niko nije bio ubijen od Srba o čemu mogu posvjedočiti podaci međunarodnih organizacija, koje su pratile sudbinu zarobljenih lica u ratu. No, porodice iz Hadžića su svjesne da mi živimo u složenoj državi i da je agresija na našu zemlju trajala predugo, pa su moguće i neke greške koje treba razjasniti i utvrditi krivicu za eventualne nedopustive greške. Ali, porodice iz Hadžića, kao ni bosanske patriote poput Ganića, Divjaka i ostalih, ne mogu razumjeti odakle toliki strah, naivnost i nezainteresiranost kod bošnjačkih političara, akademika, kulturnih radnika, intelektualaca, državnih i društvenih medija pa mirno posmatraju kako se nedavni borci za našu slobodu i čast brutalno ponižavaju i maltretiraju. Ne dopušta im se da se sa slobode brane, iako Haški tribunal nije imao osnove da im sudi.

Uhapšenim iz Hadžića zbog slučaja “Silos” nije dokazana krivica, ali su oni u nekim medijima već proglašavaju krivima, pa se od njih političari distanciraju, intelektualci snebivaju, a pravnici okreću glavu zbog straha da ih ko ne zamoli da brane svoju braću od nepravde. Uporedite taj odnos naših političara, intelektualaca, pravnika i drugih prema oslobođenim braniocima našeg grada i države u Londonu i Beču i još uvijek neoptuženim borcima iz Hadžića sa odnosom političara, intelektualaca i pravnika u našem susjedstvu koji dokazane ratne zločince obilaze, dočekuju i glorificiraju, ponoseći se njihovim zločinom, onako u lice žrtvama genocida. To je, naravno, za svaku osudu. Bošnjacima takvi nisu nikad bili, niti će biti uzor, ali je za svaku osudu i ovaj odnos naših političara, intelektualaca i pravnika prema svojoj braći, prema borcima za našu slobodu, koji u najmanju ruku od nas očekuju da ih ne gledamo poprijeko, da na njihovu porodicu ne gledamo sa prezirom. Oni očekuju od nas lijepu i toplu riječ i pomoć da se odbrane od lažnih optužbi, a oni koji su oslobođeni od svake optužbe u Hagu, Londonu i Beču da dignemo glas protiv javne tužiteljice, koja javno prijeti da će iznova pokrenuti slučaj “Dobrovoljačka”, jer valja se dodvorit svojim političkim mentorima u Banja Luci i Beogradu i tako ostati na visokom položaju.

A to je sasvim lahko, jer kod Bošnjaka nema više prve linije odbrane ni u politici, ni u akademiji, ni u pravu, ni u sudu, ni u medijima, ni u društvu. Bošnjaci sada imaju zadnju liniju odbrane, koja je još uvijek jaka i neprobojna. I tako će ostati, ako Bog da!

Ali, moj narode! Probudi se! Progledaj! Ustani i podiži drugu liniju odbrane umjesto prve koja više ne postoji.

Probudi se, moj Bošnjače, i nemoj čekati da i po tebe dođu pa da shvatiš da si trebao braniti slobodu i pravo svoga brati kako bi sačuvao svoju vlastitu slobodu i pravo.

Allahu Svemoćni, uputi nas na pravi put i pomozi nam da se uhvatimo za Tvoje čvrsto uže! Amin!

(rijaset.ba)