Zlato je izabralo 19,5 posto od ukupno 164 ispitana investitora. Oni ga planiraju kupiti  sada i zadržati ga do kraja godine. Kao druga najpoželjnija investicija navode se dionice u koje bi uložilo oko 13 posto investitora, prenosi rezultate istraživanja CNBC.

Među valutama, u istraživanju je najbolje prošao američki dolar za koji se odlučilo 40 posto ispitanika. Slijedi ga sa 14 posto kineski juan i japanski jen u koji bi uložilo nešto malo više od deset posto investitora.

Deset posto investitora prema istraživanju uložilo bi u neku drugu valutu, a najpoželjnija im je norveška kruna. Slijedi je švedska kruna i kanadski dolar.

Kao najpopularniji mjesec za investiranje izabran je ožujak. Za njega se je odlučilo 20 posto ispitanih investitora, a slijedi ga travanj sa 16 te veljača i svibanj sa deset posto. Isto tako, veljača, ožujak, travanj i svibanj spomenuti su kao mjeseci u kojima investitori vide rast prihoda na dionice u perifernim zemljama eurozone.

Američkim desetogodišnjim obveznicama investitori predviđaju prinos od 2,21 posto na kraju 2012. godine.

Istraživanje je također pokazalo da 60 posto ispitanih misli da će jedna ili više zemalja ove godine napustiti euro kao svoju valutu.

Dan nakon posjeta francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja i dan prije dolaska talijanskog premijera Maria Montija u Berlin, njemačka kancelarka Angela Merkel na, kako je to najavljeno, “neformalnom sastanku”, prima šeficu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Christine Lagarde. No najavljene teme jamstvo su da se večernja atmosfera u neformalnom tonu zasigurno neće pretvoriti u opušteno ćaskanje uz kavu. U pitanju su milijarde i opstanak eura.

I Mađarska na dnevnom redu

Jedna od glavnih tema večernjeg sastanka u kancelaričinom uredu bit će pitanje sprečavanja prijetećeg bankrota Grčke. Njemačka kancelarka se svim srcem zalaže za ostanak ove sredozemne zemlje u zoni eura. Merkel zbog toga i vrši pritisak kako bi se što prije postiglo rješenje u pregovorima između banaka i Atene oko reprogramiranja kredita. No dok je Grčka već “stari poznanik” na kriznim sastancima na temu spašavanja eura u posljednje vrijeme se ime još jedne zemlje sve češće spominje u kontekstu katastrofičnih predviđanja. Kako najavljuju agencije Merkel i Lagard dobar će dio svog večernjeg druženja posvetiti prijetećem slomu gospodarstva u Mađarskoj koja je, kako u utorak (10.1.) javljaju agencije ipak započela pregovore s MMF-om oko preuzimanja novih kredita. No time opasnost još nije otklonjena.

Ometajući čimbenik

Od jučerašnjeg susreta između kancelarke Merkel i francuskog predsjednika Sarkozyja u Berlinu tema dana u Njemačkoj je i najavljeni porez na financijske transakcije. Naime nakon što je njemačka kancelarka najavila kako se i ona zalaže za uvođenje ovog nameta koji je posebice francuskom predsjedniku u posljednje vrijeme (neki tvrde zbog nadolazećih izbora) tema od primarne važnosti, na noge se digao manji partner u Merkeličinoj demokršćansko – liberalnoj vladi.

Njemačka liberalna stranka (FDP) se naime žestoko protivi uvođenju ovog poreza pod svaku cijenu i ako drugačije ne bi bilo moguće samo u jednom dijelu Europske unije dakle samo u 17 zemalja koje pripadaju zoni eura, kako je to najavila Merkel. “Stav liberala je jasan: ovakav porez mora stupiti na sangu u svim zemljama EU-a i to ne samo u zoni eura jer bi u protivnom ugrozio njemačka tržišta financija”, rekao je odlučno predsjednik FDP-a i ministar gospodarstva Philipp Rösler. Iako FDP trenutačno, zbog raznih skandala i kadrovskih previranja, muku muči s političkom egzistancijom, izlazak ove stranke iz koalicije doveo bi Merkel u neugodan položaj i to u trenutku kad su joj sve snage potrebne na međunarodnom planu.

DW

Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković u intervjuu za RSE naglašava kako se situacija u Crnoj Gori već može nazvati dramatičnom.

Keković: Nedavno smo, prema objavljenim statističkim podacima, ispostavilo se, izgubili nekih 13.000 radnih mjesta. Svako radno mjesto u Crnoj Gori koje izgubimo znači novu porodicu koja će doći na socijalne jasle. U nekoliko godina krize, Vlada i država Crna Gora uglavnom je rješavala biznis barijere i izlazila u susret stranim investitorima. Uglavnom je sve to bilo na teret građana i zaposlenih. U ovom trenutku Unija slobodnih sindikata Crne Gore je objavila zvanično da više nećemo dozvoliti da se dalje urušava standard zaposlenih. Moramo da podvučemo crtu. Krajnje je vrijeme da nova Vlada počne da razmišlja o tome kako da građanima Crne Gore i zaposlenima vrati standard i kako da dobijemo srednji sloj jer dvije trećine stanovništva živi u situaciji da se bori za golu egzistenciju.

RSE: Tokom rasprave o budžetu za narednu godinu u Skupštini čula su se upozorenja kako će stalna kupovina socijalnog mira u Crnoj Gori na kraju dovesti u pitanje taj isti socijalni mir. Da li je u godini pred nama moguć rast socijalnih tenzija u mjeri da bi dovele do socijalne eksplozije i masovnih protesta? Gdje vidite rješenje za nagomilane probleme? Kako gasiti socijalna žarišta, kada je u budžetu para sve manje, a država je sve zaduženija?
Keković: Definitivno je moguć rast socijalnih tenzija i skoro je izvjestan, ukoliko Vlada ne promijeni svoju politiku. To je nešto što će se desiti jer naši članovi i građani Crne Gore ne mogu da izdrže sve ove obaveze koje moraju da ispoštuju i prema državi i prema porezima i doprinosima i da na kraju imaju jedan dostojan život. Ono što mi, kao ozbiljna asocijacija, smatramo i što smo rekli Vladi jeste da budžet nije dobro koncipiran i da se sredstva iz toga budžeta troše neracionalno, a posebno potenciramo rezerve koje u budžetu postoje. Ono što je najbitnije jeste da taj budžet može da bude mnogo veći, ukoliko bi institucije sistema u Crnoj Gori, zadužene za punjenje tog budžeta, a posebno mislim na poresku upravu, bile efikasnije. Onda bi zasigurno i ta situacija bila sasvim drugačija.
Moramo da promijenimo politiku kada je u pitanju razmišljanje o budžetu i da se konačno okrenemo ka tome da očuvamo socijalni mir, ali ne po svaku cijenu, nego konkretnim mjerama koje će Vlada preduzeti. Ništa niko ne treba da nam poklanja, ali od ovog proizvoda, kojeg svi zajedno stvorimo, jedan mali procenat ljudi uzima najveći dio kolača, a svi mi ostali uzimamo jedno sasvim malo parče. Mislimo da je rješenje u vladavinama prava. Borba protiv korupcije i kriminala dovesti će nas opet da budemo građani Evrope koji imaju zavidan standard. Na broj stanovnika i na sve resurse koje posjeduje Crna Gora, od prirodnih ljepota do rudnih bogatstava, mislim da bi po standardu mogli da budemo u samom vrhu, kada je u pitanju Evropa.

RSE: Ono što je stvarnost, a na koju sve češće upozoravaju iz redova Unije slobodnih sindikata, jeste mogućnost uličnih manifestacija radničkog nezadovoljstva. Najavljujete proteste zbog mogućnosti da poskupi struja u Crnoj Gori. Da li u artikulisanju radničkih zahtijeva očekujete bolju koordinaciju i sinergiju sa Savezom sindikata?
Keković: Unija slobodnih sindikata Crne Gore je objavila svoj stav. Rekli smo da

​​nećemo dozvoliti dalje urušavanje standarda. Pod tim podrazumijevamo bilo kakvo poskupljenje cijena roba i usluga i osnovnih životnih namirnica koja bi značajnije ugrozili poziciju i budžete porodica naših članova. Sada očekujemo da će doći do novog poskupljenja cijene električne energije, što bi sigurno bio jedan novi udar. Mi smo izdali saopštenje da se nećemo miriti sa tom činjenicom. Pozvati ćemo naše članstvo i građane na protest, ukoliko dođe do takvog poskupljenja, odnosno, ukoliko se na bilo koji drugi način nastavi dalje srozavanje našeg standarda. Mi ne želimo te proteste, ali mislimo da Vlada ima pravo da misli da je u državu Crnoj Gori sve u redu i da su građani zadovoljni, ukoliko oni ne iskažu nezadovoljstvo. Ostaćemo dosljedni i principijelni za i ispoštovati ćemo taj stav ukoliko ne riješimo to pitanje u jednom socijalnom dijalogu, koji podrazumijeva ravnopravnost obje strane.

RSE: Kakvu očekujete koordinaciju i sinergiju sa Savezom sindikata? Nakon početne faze rivaliteta i nepovjerenja, pa čak i podozrivosti, čini se da ste počeli da udružujete snaga, kao što je bio slučaj sa štrajkom zdravstvenih radnika.
Keković: Rivalitet ne postoji. To je možda nešto što se doživljava na jednoj globalnoj sceni da rivalitet egzistira među nama. Želimo saradnju sa Savezom sindikata. U Crnoj Gori je jedna ogromna novina što imamo dvije sindikalne centrale, što smo dobili pluralizam, da više nema monopola i to je možda jedno stanje kojem se naše kolege malo teže prilagođavaju. Očito da vrijeme koje je propalo, liječi određene rane i mi sve više sarađujemo. Naravno da moramo biti na istom zadatku kada je u pitanju zaštita ekonomsko-socijalnog položaja i profesionalnih interesa naših članova. Saradnja je uspostavljena i ona će jačati iz dana u dan.
RSE: Koliko ste zadovoljni saradnjom kada je riječ o socijalnom dijalogu? Koliko tu ima problema? Koliku težinu ima glas Unije sindikata? Jesu li prepreka dogovor u korist radnika, povremeni dilovi između Vlade, Unije poslodavaca, pa i Saveza sindikata Crne Gore?
Keković: Socijalni dil u Crnoj Gori je napravio jedan iskorak u tom pravcu. Ulaskom Unije u određena tijela je otvoren put ka socijalnom dijalogu, ali još uvijek država Crna Gora nije spremna da napravi ključni iskorak. Zakon represivnosti kaže da svi represivni sindikati na nacionalnom nivou imaju pravo da učestvuju u tom dijelu. Drugim zakonima, kojim se definiše ko ulazi u upravljačka tijela, gdje bi mi trebali da imamo naše predstavnike, oni su stavili jednu novu normu koja kaže da tog predstavnika daje onaj sindikat koji ima više članova. Tu je Vlada prepoznala Savez sindikata Crne Gore kao sindikat koji ima više članova. Sada je manje bitno da li oni imaju više članova ili ima više članova Unija, ali je bitno to da su napravili mehanizam novog monopola, vezan za sindikat, čime se krši intencija iz Zakona represivnosti sindikata, a to je da pluralizmom razbijemo monopol, da se ne može desiti da Unija ili Savez, ili bilo koji drugi sindikat, prodaje naše interese, tako što će biti prepoznat kao neko ko je Bogom dan da vodi dijalog sa Vladom i poslodavcima.

RSE: Uporedo sa sivim tonovima privredne scene i socijalne svakodnevnice, optimizam uliva to što Crna Gora odmiče u evropskim integracijama i što bi to trebalo da ima i refleksije na ekonomski sistem. Aktualna je priprema crnogorskog pregovaračkog tima, za koji je i sam premijer konstatovao kako bi trebao da je široko strukturisan sa uključenošću i predstavnika civilnog sektora. Da li je bilo nekih kontakata sa vašim sindikatom i očekujete li učešće u timu za pregovore sa EU?
Keković: Naš stav jeste da je najljepši novogodišnji poklon kojeg je Crna Gora mogla da dobije to što smo dobili, uslovno rečeno, datum pregovora za pristup EU negdje polovinom naredne godine. Do sada sindikati u Crnoj Gori nisu uključeni u proces evropskih integracija. Unija je pokušala u nekoliko navrata da djeluje na način što je upozorila da sindikati moraju biti dio tog procesa. Do danas, niti je bilo kontakata, niti odgovora, niti se po tom planu išta desilo. Iskreno očekujem da će prilikom formiranja pregovaračkog tima, i na nivou timova koji će raspravljati o pojedinim pitanjima, biti omogućeno sindikatima da daju svoju predstavnike jer mi želimo da damo doprinos.

Ono što jeste za pohvalu u Crnoj Gori to je da je ovdje skoro sto-postotno mišljenje građana, oba sindikata, nevladinog sektora i političkih partija da je naš put, put u EU. To je našto što i Vlada, na čijem se čelu nalazi gospodin Lukšić, mora da afirmiše, ostavljajući prostor da svi učestvujemo u kreiranju društva, kako bi što prije došli do toga cilja.

Svjetsko bogatstvo, uprkos trenutnoj krizi, nezadrživo raste, ukazuju analitičari Goldman & Sachsa, tako da će do 2030. godine broj ljudi s godišnjim prihodima iznad 6.000 dolara biti udvostručen, čemu će najviše doprinijeti zemlje u usponu.

Eksperti Rusiji proriču izuzetno buran razvoj potrošačkog raspoloženja, tako da će ga vlada morati suzbiti.

Broj osoba koje će se ubrajati u srednju klasu do 2030. godine u svijetu će se povećati za 2,7 milijardi, s tim što će 98 posto tog rasta obezbijediti zemlje u razvoju, među kojima su zemlje BRIK-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina), ističe se u izvještaju Goldman & Sachsa posvećenom potrošnji u zemljama s ekonomijama u usponu.

Rast potrošnje za devet godina bit će za deset biliona dolara veći, tako da će do 2020. godine u zemljama s ekonomijama u usponu dostići 13 biliona dolara, što će činiti 43 posto ukupne svjetske potrošnje.

Ovako buran rast može rezultirati pojavom još jedne “zemlje – potrošača”, čija će ekonomija biti uporediva sa SAD-om.

Značajan udio u rastu svjetske potrošnje imat će zemlje BRIK-a, a on će porasti sa 23 posto u prošloj deceniji na 62 posto u periodu 2010-20. godina.

Potrošačko raspoloženje

Analitičari Goldman & Sachsa su proračunali da će potrošnja rasti 10 posto godišnje, prenosi Tanjug.

Potrošačko raspoloženje u Rusiji će se u narednoj deceniji također povećati.

Udio troškova kupovine neophodnih proizvoda u ukupnoj potrošnji su prethodne decenije opadali sa 49 posto u 2000. na 44 posto u 2010. godini, a u predkriznim 2006-07. bili su čak ispod 40 posto u Rusiji.

Privatna potrošnja je, međutim, tih godina rasla u prosjeku 22 posto godišnje i povećavala se čak i u vrijeme krize 2009. godine.

Analitičari smatraju da Ruse neće napustiti potrošačko raspoloženje ni u narednih deset godina.

Do 2020. godine udio najneophodnijih proizvoda u potrošnji Rusa će opasti na 38 posto, što znači da će stanovništvo više novca trošiti na putovanja, automobile, stanove i tehniku.

Ruski eksperti se u potpunosti slažu sa stranim kolegama.

Općesvjetski trend

“To je općesvjetski trend: usporavanje potrošnje u razvijenim zemaljama i rast u zemljama u razvoju”, ističe generalni direktor Finexpertize Gvan Mikajeljan, prenosi Glas Rusije.

U zemljama BRIK-a industrijski rast prati ekploatacija radne snage i sada, kada je strani potrošač “presušio”, tempo rasta može obezbijediti samo domaća potrošnja.

Profesor visoke ekonomske škole u Moskvi Sergej Smirnov upozorava da bi se rast potrošnje u svijetu u perspektivi mogao sudariti s prirodnim ograničenjem.

Prema postojećim proračunima, ako bi potrošnja po stanovniku u Kini dostigla 50 posto sadašnje potrošnje u Njemačkoj, na planeti ne bi ostalo slobodnih resursa.

“Kina iz tog razloga vodi politiku ograničavanja potrošnje, kao i ograničavanja nataliteta”, ističe Smirnov, dodajući da bi u srednjoročnoj perspektivi i Rusija mogla uvesti tu praksu pomoću poreza na luksuz.

Izvor: Agencije

“Želimo sigurnosni mehanizam koji će spriječiti neravnoteže koje su dovele do današnjeg stanja eurozone”, rekao je Sarkozy na konferenciji za novinare u Parizu, prenosi Hina.

“Stoga želimo novi ugovor koji će narodima Europe, članicama Europe i članicama eurozone jasno poručiti da se takve stvari ne mogu nastaviti”, javlja Reuters.

Čelnici dvaju najvećih gospodarstava EU dogovorili su da će se svakog mjeseca održavati jedan mjesečni sastanak eurozone tijekom krize.

Francuski je predsjednik kazao kako Pariz i Berlin žele uspostaviti “postroženo zlatno pravilo usklađeno na europskoj razini” o deficitima država eurozone, kako bi ustavni sudovi svake zemlje mogli nadzirati vraća li se nacionalni proračun “prema ravnoteži”.

Sarkozy je naglasio da Francuska i Njemačka žele “automatske sankcije” protiv članice eurozone čiji proračunski deficit prelazi tri posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Merkel je objasnila kako je cilj te mjere “da svi proračuni sadrže ustavnu odredbu koja omogućuje ustavnim sudovima pojedinih zemalja da provjere uravnoteženje proračuna”.

Europski sud pravde morat će moći provjeravati “usklađenost zlatnog pravila”, rekla je.

“Europski sud pravde neće moći proglasiti da je neki nacionalni proračun nevažeći”, već će morati reći “odgovaraju li zlatna nacionalna prava istinskom angažmanu povratka prema proračunskoj ravnoteži”, istaknula je Merkel.

Razlike u pristupu

Govori koje su prošle sedmice održali Sarkozy i Merkel pokazali su da postoje duboke razlike između dviju prijestonica.

Premda su oboje saglasni da su za djelovanje evropske “ekonomske vlade” nužne reforme, razilaze se u pogledu načina kako to postići.

Francuska pristaje na jačanje budžetske stege država članica, s pojačanim sankcijama, ali odbija, u ime poštovanja svoje “suverenosti”, da se Evropska komisija (EK) ili Evropski sud pravde (ECJ) pretvore u “superpolicajca” koji će nadzirati nacionalne budžete.

Njemačka pak ne želi ovlastiti Evropsku centralnu banku (ECB) da na tržištu otkupljuje dugove zemalja u teškoćama, na što je nagovara Pariz.

Sarkozy i Merkel se u četvrtak oko podneva trebaju opet sastati u Marseilleu, povodom sjednice evropskih desničarskih stranaka, a zatim će tokom večeri stići u Brisel, gdje svoj projekt trebaju predstaviti ostalim evropskim partnerima.

Jačanje eura

Oko 15.30 euro je na berzama postigao najveću vrijednost u odnosu na dolar na 1,3487, da bi pao i stabilizirao se na 1,3475, javlja agencija AFP.

Dolar je oslabio za 0,18 prema jenu, na 77,82 jena.

Ulagače je ohrabrila i vijest da je italijanski premijer Mario Monti u nedjelju predstavio 30 milijardi eura “težak” paket mjera štednje.

Mnogi se nadaju da će EU poduzeti do petka korake u smjeru fiskalne unije, a očekuje se da će postići dogovor o promjenama evropskog ugovora koji bi obavezivao na budžetsku disciplinu u 17-članoj eurozoni.

Takav ishod ipak je daleko od izvjesnog, s obzirom na teškoće u pokušaju postizanja dogovora među toliko zemalja članica.

Anketa Reutersa u kojoj su učestvovala 73 analitičara pokazala je da postoji 40-postotna vjerovatnoća da će ECB u idućih šest mjeseci pokrenuti program kupovine državnih obveznica posrnulih članica, za koje će koristiti svježe štampani novac, čemu su se do sada opirali evropski političari.

Izvor: balkans.aljazeera.net

Jedan od tvoraca eurozone, bivši predsjednik Evropske komisije Jacques Delors rekao je da je euro projekat od početka bio pun propusta i da sadašnja generacija evropskih lidera nije uspjela da riješi osnovne probleme, piše britanski dnevnik “Daily Telegraph”, prenosi agencija Srna.

U intervjuu za britanski list, Delors tvrdi da su greške, koje su pravljene prilikom stvaranja jedinstvene evropske valute, na kraju dovele euro do trenutne dužničke krize.

‘Premalo i prekasno’

On je optužio sadašnje evropske lidere da čine “premalo i prekasno” da podrže jedinstvenu valutu.

Delors je bio na čelu Evropske komisije od 1985. do 1995. godine i imao je centralnu ulogu u procesu koji je doveo do stvaranja eura 1999. godine.

Ministri finansija nisu željeli da vide nikakva neslaganja koja bi morali da rješavaju”, naglasio je Delors.

U svom prvom intervjuu za britanski dnevnik u proteklih skoro deceniju Delors je naglasio da se u dužničkoj krizi ogleda prijetnja po globalnu ulogu Evrope, pa čak i po osnovne demokratske vrijednosti Zapada.

Delors tvrdi da je trenutna kriza proizašla iz “grešaka u izvršenju” političkih lidera, koji su nadgledali euro u ranim fazama. Prema njegovim riječima, lideri su odabrali da ignorišu osnovne slabosti i neuravnoteženosti u ekonomijama zemalja članica.

“Ministri finansija nisu željeli da vide nikakva neslaganja koja bi morali da rješavaju”, naglasio je Delors.

List ističe da je euro ustanovljen bez jačih centralnih ovlaštenja za sprečavanje ulaska članica u neodrživa dugovanja, što je propust koji je i doveo do trenutne krize.

“Ne smatram isključenim mogućnost raspada eurozone“, smatra austrijski kancelar Faiman.

Istovremeno, austrijski kancelar Werner Faymann smatra da se ne može isključiti mogućnost i da je realna opasnost da se eurozona raspadne.

“Ne smatram isključenim mogućnost raspada eurozone. Naprotiv, ako nam ne pođe za rukom da izgradimo i da se pridržavamo više okvirnih uslova, osnova i pravila, mnoge zemlje eurozone neće moći da plaćaju visoke kamate za državne obaveznice”, upozorio je Faymann u intervjuu bečkom dnevniku Kronen Zaitung. 

Akcije rastu

Faymann se jučer sastao u Berlinu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel kako bi usaglasili stavove pred Samit EU.

Uprkos ovim pesimističkim prognozama aktuelnih i nekadašnjih lidera EU, akcije na evropskim berzama su porasle u petak zahvaljujući optimizmu da bi na samitu Evropske unije (EU) sljedeće sedmice mogao da bude učinjen korak bliže ka rješenju za dužničku krizu u eurozoni.

http://balkans.aljazeera.net

- Kod Grka vlada haos, ali se evropska drama igra na italijanskom”, piše njemački Süddeutsche Zeitung.

Taj list navodi da “kakva god da bude posljednja odluka u Atini, bilo bi pogrešno svaliti čitav haos na Papandreuova pleća.”

Süddeutsche Zeitung, naime, objašnjava da je “istina i sljedeće: ni Evropa ni euro neće propasti zbog Grčke. Sudbina zajednice biće odlučena u jednoj od njenih država osnivača”.

List navodi da “nezavisno od Grka, od Italije će zavisiti da li će preživjeti euro i zajednica. Koliko god bio bolan za Evropu, oproštaj od Grčke je podnošljiv”.

- Ali lijepa, ponosna Italija ima odlučujuću dimenziju: 60 miliona stanovnika, treća po veličini privreda u euro-klubu i 1.900 milijardi eura duga. Bankrot zemlje taj “klub” ne bi mogao da izdrži ni politički ni ekonomski. I na kraju ostaje ne tako veselo saznanje: Kod Grka vlada haos, ali se evropska drama igra na italijanskom, naglašava njemački dnevnik.

Italija je pristala da Međunarodni monetarni fond (MMF) i Evropska komisija strogo nadgledaju sprovođenje dugo odlaganih reformi penzionog sistema, tržišta rada i procesa privatizacije kako bi uverila tržišta da Rim ispunjava ciljeve za smanjenje svog budžetskog deficita. Istovremeno, ta zemlja je odbila ponudu finansijske pomoći od MMF-a navodeći da ona “nije neophodna”.

Povjerenje tržišta u mogućnosti Italije da smanji dug i podstakne rast oslabilo je pošto je vlada oslabila. Više poslanika iz vladajuće koalicije prešlo je u opoziciju, a neki od Berlusconijevih ministara su otvoreno nagovijestili da su odbrojani dani vlade.

Istovremeno, kaže izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Christine Lagarde, “budžetskim reformama koje planira da sprovede Italija nedostaje kredibiliteta”.

(avaz.ba)

Splašnjavanje euforije oko dogovora eurozone uticalo je da panevropski indeks “FTSEurofirst 300″ završi trgovanje u minusu od 1,8 odsto na 999,63 poena, iako je ostvario mjesečni rast od 8,3 odsto, što je prvo mjesečno povećanje od aprila i najveće još od jula 2009.

Najviše su na vrijednosti izgubile akcije evropskih banaka, koje su pored svega pogođene i viješću o bankrotu američke brokerske kuće “MF Global”. Tako su akcije “Dojče banke” oslabile za 8,2 odsto, a banke “Sosijete Ženeral” za 9,4 odsto.

Euro je u ponedeljak oslabio na 1,3927 dolara, sa 1,4156 dolara od petka. Američka valuta je istovremeno ojačala prema japanskoj na 77,99 jena sa 75,81 jena, pošto je vlada u Tokiju intervenisala kada je vrijednost te valute porasla na novi poslijeratni rekord od 75,32 jena za dolar.

Kad je riječ o indeksima pojedinačnih berzi u Europi, londonski “FTSE 100″ pao za 2,77 odsto na 5.544,22 poena, u Parizu je indeks CAC-40 oslabio za 3,16 odsto na 3.242,84 poena, dok je u Frankfurtu indeks DAX pao za 3,23 odsto na 6.141,34 poena.

Pored toga, glavni berzanski indeks je u Madridu pao za 2,92 odsto, u Milanu za 3,82 odsto, u Lisabonu za 1,27 odsto, u Amsterdamu za 1,76 odsto, a u Cirihu za 2,07 odsto.
Sa druge strane okeana, američki indeks “Dau DŽons indastrijal” je pao za 1,50 odsto, “S&P 500″ za 1,52 odsto, a “Nasdak kompozit” za 1,30 odsto.

Trgovci akcijama navode da se juče uglavnom ostvarivao profit na račun naglog skoka akcija prošle sedmice, izazvanog velikim olakšanjem nakon dogovora Evropske unije u četvrtak, 27. oktobra, o merama za obuzdavanje dužničke krize.

Nakon početne euforije, investitori sada žele da vide neke konkretne faktore koji bi izazvali skok indeksa na berzama, ali je nagli rast zaduživanja troškova za Italiju ukazao na to da je na tržištu prisutna nervoza.

(dnevniavaz.ba)

Njemačka kancelarka i Njemačka su odlučujući faktori za rješavanje eurokrize. To je bila poruka predsjednika Evropske komisije José Manuela Barrosoa nakon razgovora sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Briselu. Barroso je najprije pohvalio Njemačku: „Svojim ambicioznim, rano provedenim strukturalnim reformama i solidnom budžetskom politikom, Njemačka je mnogima pokazala put. Nagrađena je time što je postala konkurentna, zabilježila privredni rast i smanjila broj nezaposlenog stanovništva, na čemu su joj zavidne mnoge zemlje”.

Peoptimistični zaključci

Evropska komisija i Njemačka sada od Grčke najviše očekuju reforme i štedljivost. Međutim, vijesti koje stižu iz te zemlje su sve lošije. Upozorenja da bi Grčka mogla bankrotirati sve su glasnija. Angela Merkel je u Briselu indirektno priznala da su zaključci sa vanrednog samita održanog 21. jula o dodatnom paketom pomoći bili preoptimistični: „U rezultatima postignutim 21. jula imamo dobrovoljno učešće povjerioca. Sada moramo vidjeti da li aktuelne ekonomske brojke Grčke još odgovaraju zaključcima koje smo usvojili. Ako to nije slučaj, onda se moraju prilagoditi kako bi Grčka ostala dio eurozone i dobila šansu da ponovo stane na noge“.

Evropski fond za finansijsku stabilnost i dalje na čekanju

Izglasavanje proširenog paketa pomoći za Grčku se i dalje prolongira jer neke od 17 zemalja eurozone još nisu ratifikovale Evropski fond za finansijsku stabilnost (EFSF). Primjer su Holandija i Slovačka. Slovačka premijerka Iveta Radičova je zbog gripe na bolovanju.  “U Bratislavi ne postoji parlamentarna većina za ratifikovanja evropskog paketa pomoći Grčkoj”, kaže Bela Bugar šef Stranke Mađara koja je također na vlasti: “Kompromisni prijedlog premijerke nije prihvaćen. Pregovori se nastavljaju”.  U slovačkom parlamentu je glasanje zakazano za 11. oktobar. Nakon  sjednice kabineta, koja je održana u srijedu (05.06.), niko nije htio davati izjave.

Na zajedničkoj konferenciji za novinare kancelarka Merkel i predsjednik Barroso ohrabrili su Slovačku ali i Holandiju da prihvate proširenje Evropskog fonda za finansijsku stabilnost (EFSF).

Merkelova je poručila da bi podržala dokapitalizaciju banaka u cijeloj Evropi ako bi takav korak bio nužan. Ona je priznala da je vrijeme ograničeno te da se o tome mora donijeti odluka u najkraćem roku.

Autori: C. Hasselbach/ S. Heinlein / B. Fazlagić-Šestić   (dw-world.de)

Naglašavajući zabrinutost da će političari izgubiti kontrolu nad događajima, šef MMF-a za ekonomska pitanja Olivier Blanchard obrušio se na europsku političku elitu koja je ‘uvijek korak iza financijskih tržišta’. Paljbe kritika nije ostao pošteđen ni Washington, gdje zastoj u donošenju odluka prijeti dodatnim usporavanjem ekonomskog oporavka, koji je već ocijenjen najsporijim oporavkom u tamošnjoj živućoj memoriji.

Poruka MMF-a sasvim je jasna: oporavak od recesije iz razdoblja 2008-2009. posve je podbacio, a ukoliko se svjetski čelnici ne probude iz dubokog sna, postoji stvarni rizik od nove globalne ekonomske krize.

‘Globalna ekonomija ušla je u novu, veoma opasnu fazu. Oporavak je značajno oslabio, a opasnost od pada značajno se povećala. Potrebne su snažne mjere kako bi se popravili ekonomski izgledi i smanjili rizici’, rekao je Blanchard.

MMF prognozira da će svjetsko gospodarstvo u ovoj i idućoj godini ostvariti prosječan rast od četiri posto – u prvom dijelu 2011. stručnjaci MMF-a predviđali su rast od četiri i pol posto – zahvaljujući razmjerno brzom rastu u državama poput Brazila, Indije i Kine. Istovremeno, veliku zabrinutost izaziva činjenica da je rast neuravnotežen: prognoza prosječnog rasta u zemljama ubrzanog gospodarskog razvoja u 2011. iznosi 6,5 posto, dok su prognoze za SAD i države članice eurozone znatno skromnije.

SAD i eurozona – generatori krize

MMF očekuje da će američko gospodarstvo u 2011. porasti za samo 1,5 posto, a 2012. za 1,8 posto, što je značajan pad u odnosu na prvobitnu procjenu od 2,5 posto (za 2011) i 2,7 posto (2012). Kao ključni američki problem MMF navodi anemični rast, čiji su uzroci, između ostalih, visok javni dug i loša situacija na tržištu nekretnina, kao i opća zaduženost američkih građana, prenosi Glas Amerike. MMF stoga poziva Bijelu kuću i Kongres da se dogovore o srednjoročnom smanjenju zaduživanja, kako bi burze ostale stabilne, na izglasavanje novog državnog poticaja za privatni sektor, te na kontinuitet monetarne politike koja pogoduje privatnom poduzetništvu.

Revidirane su i prognoze rasta za 17 zemalja eurozone, pa se tako za ovu godinu predviđa rast od 1,6 posto (u lipnju se predviđalo dva posto), a za 2011. prognoza je mršavih 1,1 posto (u lipnju 1,7 posto). Sumorniji izgledi za Europu posljedica su straha da zemlje eurozone neće moći suzbiti širenje dužničke krize i moguću destabilizaciju regije.

‘Europa mora dovesti stvari u red. Na srpanjskom sastanku donijeli su niz odluka, između ostalog i o ulozi Fonda za financijsku stabilnost Europe. Od suštinske je važnosti da učine sve što je potrebno kako bi Fond što prije bio operativan. Situacija u Europi velik je povod za zabrinutost i zato upućujemo poziv na akciju’, poručio je Blanchard.

MMF ne predviđa raspad monetarne unije, no zabrinut je zbog načina na koji se kriza proširila s periferije eurozone na njezinu jezgru. Političari u SAD-u i Velikoj Britaniji već pokušavaju sanirati rane koje kriza eurozone nanosi njihovim bankama. Strahuju da bi bankrot Grčke, koji je izgledniji sada nego prije pola godine, mogao imati jednak učinak kao onaj koji je prouzročio slom Lehman Brothersa 2008.

MMF predviđa i da će grčki dug dogodine narasti na 189,1 posto BDP-a, što je znatno više od lipanjske prognoze od 172 posto. MMF je podignuo i razinu grčkog fiskalnog deficita za 2011. na osam posto BDP-a, dok je za iduću godinu prognozirano smanjenje deficita na 6,9 posto. Razina duga Atene ključno je pitanje u razgovorima MMF-a i Europske unije, o odobravanju nove tranše pomoći Grčkoj, a u okviru paketa pomoći od 110 milijarda eura.

Prijeteći ciklički učinci

Tri godine nakon što se svjetski financijski sustav našao na rubu kolapsa, MMF upozorava na rizik od čak dva ciklički uvjetovana negativna učinka.

Prvo, u slučaju slabijeg gospodarskog rasta, rastu i proračunski deficiti. Kako bi ispunile svoje fiskalne planove, vlade dolaze pod pritisak rezanja potrošnje i povećanja poreza, što dovodi do još manjeg rasta i ugrožava poslovanje banaka, koje odobravaju manje kredita, što doprinosi slabijoj aktivnosti i većim gubicima.

‘Fiskalna konsolidacija ne može biti prebrza, jer bi ubila rast. Ne može biti ni prespora, jer bi ubila kredibilitet’, stoji u izvješću MMF-a. To može zazvučati razumno, primjećuje britanski Guardian, no problem je u tome što aktualni planovi za smanjivanje deficita već čine i jedno i drugo – ubijaju rast i rezultiraju gubitkom povjerenja. Zasad nema pokazatelja da politički lideri na zapadu mogu, ili čak da imaju volje, sastaviti koordinirani plan prema kojem bi prioritet bio jačanje aktivnosti, dok bi prijedlozi za dugoročno smanjenje proračunskih deficita zasad pali u drugi plan, piše Guardian.

Sve navedeno čini drugi negativni učinak stvarnom i prisutnom opasnošću: produbljenje europske dužničke krize, s velikim posljedicama na ostala svjetska gospodarstva.

MMF daje nekoliko savjeta čelnicima globalne ekonomije: centralne banke trebale bi sniziti kamatne stope gdje god je to moguće ili izdavati više novca tamo gdje to nije moguće. Ministri financija trebali bi ‘olabaviti’ kada je riječ o tempu smanjenja deficita u slučaju nižih stopa rasta, banke bi trebale dobiti jača osiguranja kapitala, a američki republikanci i demokrati trebali bi se početi ponašati poput odraslih osoba.

Nešto od toga ostvarit će se, ali ne sve, niti onom brzinom koju priželjkuje MMF, piše Guardian. Fond je pametno suprotstavio središnju prognozu usporenog i grbavog rasta svjetske ekonomije s još gorom alternativom – scenarij povratka recesije, koji potiču pogrešne političke odluke. U tjednu kada je odgođena pomoć Grčkoj, snižen kreditni rejting talijanskih banaka, a američki predsjednik Barack Obama optužen za pokretanje klasnog rata, MMF je u pravu kad upozorava da treba biti pripremljen na najgore.

(tportal.hr)